Petar Veček

Rođen u Zagrebu 23. travnja 1942. Diplomirao je na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu 1971., a na njoj je od 1972. do 1976. bio i asistent na Odsjeku glume. Ravnatelj je kazališta u Varaždinu od 1976. do 1983., a potom i kazališta "Gavella", od 1983. do 1986. Umjetnički je direktor dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara, 1985. i 1986. godine. "Već i površan pogled u arhivu predstava teatra u Frankopanskoj otkriva nam niz naslova pod koje je bio potpisan, a od kojih su mnogi nezaobilazni, kakvim god ih kriterijem ili mjerilom procjenjivali i vrednovali. Njegova režija Krležinih "Gospode Glembajevih" iz 1984. godine odigrana je 160 puta i jedna je od onih predstava koje se pamte; potom je tu "Švejk u Drugom svjetskom ratu", pisca možda ponajbližeg Večekom buntovnom senzibilitetu, Bertolta Brechta; zatim ponovno Krleža i "U agoniji", iz 1988. godine; pa onda nešto kasnija Büchnerova "Dantonova smrt"; u '90-ima Marinkovićeva "Glorija" i Moliereov "Mizantrop"... Veliki pisci i velika djela, jer na popisu su i Čehov, Shakespeare, Beckett..., nisu strašili Večeka. Pristupao im je redateljski hrabro, nerijetko se namećući kao "totalni autor", adaptator, dramaturg, scenograf, kostimograf, čovjek sa smionim odnosom prema predlošku i istančanim osjećajem za likovno. Bio je individualac hrvatskog kazališta, neki će reći - jedan od posljednjih gavellijanaca, a drugi - umjetnik koji je imao snage, nadahnuća i znanja neprestano obnavljati teatar i sebe, uvijek tražiti i propitivati suvremeno i aktualno u neprolaznom i univerzalnom." Rado je postavljao i hrvatske pisce, od Bužimskog i Bakarića, do Šnajdera i Radakovića, s čijim je "Dobrodošli u plavi pakao" u kazalištu "Kerempuh" realizam predstavio kao, u tom trenutku, govor subverzivnosti. Drugi je svoj kazališni dom pronašao u varaždinskom Hrvatskom narodnom kazalištu, gdje je bio redovito prisutan (pamte se polovicom sedamdesetih od kritike tada hvaljeni Brechtov "Pir malograđana", kao i Čehovljev "Višnjik", s početka '80-ih). I nagrada je bilo mnogo u toj iznimnoj kazališnoj biografiji što broji preko 130 režija, od nagrade Sterijinog pozorja, do Vjesnikove nagrade "Dubravko Dujšin", Zlatnog lovor vijenca na sarajevskom MESS-u, "Zlatnog smijeha", nekoliko nagrada na "Gavellinim večerima"... S Radakovićevim tekstom Veček je i zauvijek otišao sa scene: premijerni ga je pljesak nakon praizvedbe "Amatera", čiju režiju potpisuje, otpratio na vječni počinak.