Ljubica Jović

Rođena je u Banja Luci, 20. travnja 1936. godine. Studij glume diplomirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, nakon čega je postala članicom ansambla Gradskog dramskog kazališta "Gavella". Među značajnije njene uloge svakako spadaju i one Sookey (T. Williams, "Mačka na vrućem limenom krovu"), Elene (U. Betti, "Korupcija u palači pravde"), Pastorke (L. Pirandello, "Šest osoba traži autora"), Maje (H. Ibsen, "Kad se mi mrtvi probudimo"), Glorije (R. Marinković, "Glorija"), Sonje (F. M. Dostojevski, "Zločin i kazna"), Olge (A. P. Čehov, "Tri sestre")... Televizijski gledatelji Ljubicu Jović poznaju po ulogama grofice Ane u "Fiškalu" (1970.); Laure u "U registraturi" (1974.); grofice Antonije pl. Ratkaj u "Ponosu Ratkajevih" (2007. - 2008.); Ade Fabrizi u "Dome, slatki dome" (2010.); Bebe u "Najboljim godinama" (2010.)... Na filmu se prvi put pojavila kao studentica, od tada nastupivši u naslovima kao što su "Das Fräulein" (2006.), "Mirta uči statistiku" (1991.), "Neobični sako" (1984.), "Kraljevo" (1981.), "Sitne igre" (1981.), "Sve su plave" (1978.), "Gorčina u grlu" (1973.), "Buco" (1971.), "Sam čovjek" (1970.), "Baština" (1969.), "Ožiljak" (1969.), "Gdje je duša mog djetinjstva" (1968.), "Kruh" (1968.), "Ljubav" (1968.), "Kravata u šarenom izlogu" (1967.), "Kineski zid" (1967.), "Sonata facile" (1965.), "Ključ" (1965.), "Propali dvori" (1963.), "Blaze of Glory" (1963.), "Martin u oblacima" (1961.), "Čovjek od važnosti" (1961.), "La furia dei barbari" (1960.), "Ulica bez izlaza" (1960.), "Pukotina raja" (1959.), "Vlak bez voznog reda" (1959.), "H-8" (1958.), "Svoga tela gospodar" (1957.), "Gledaoci i mi" (1957.)...