Slijedi na repertoaru
Mia Oremović rođena je u Požegi, 31. srpnja 1918. godine. Glumačku je školu završila u Zagrebu 1942., članicom zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta postaje 1945., a 1953., kao jedna od osnivačica kazališta, prelazi u Zagrebačko dramsko kazalište, danas GDK "Gavella". Širok raspon složenih dramskih uloga ostvarila je i u zadarskom kazalištu, te kao slobodna umjetnica, što postaje 1967. Visoke dosege kazališnog stvaralaštva postiže surađujući s najvećim hrvatskim glumcima i redateljima, te su ostale upamćene njezine uloge Trnoružice u "Ljubavi četvorice pukovnika" Petera Ustinova, Zaručnice u Lorcinoj "Krvavoj svadbi", obje u režiji Koste Spaića; Diane u "Vrtlarovom psu" Lope de Vege, u režiji Mladena Škiljana; Blanche u "Tramvaju zvanom žudnja" Tennesseeja Williamsa, u režiji Dine Radojevića. Bila je prva glumačka partnerica Peri Kvrgiću u "Stilskim vježbama", najdugovječnijoj hrvatskoj predstavi. Na filmu se pojavila 1952. godine, ulogom udovice Roze u filmu Vatroslava Mimice "U oluji", a prvom nagradom na filmskom festivalu u Puli nagrađena je 1958., za ulogu Švicarčeve žene u filmu "H-8" Nikole Tanhofera. "Zlatnu Arenu" dobila je i 1968. za ulogu u filmu "Imam dvije mame i dva tate" Kreše Golika, u čijem je filmu "Tko pjeva zlo ne misli" 1970. ostvarila i nezaboravnu ulogu tete Mine. Osim na kazališnim daskama i filmu, glumila je i u TV-serijama, od kojih valja izdvojiti "Dnevnik očenašeka" (1968.), "Naše malo misto" (1970.), "Kapelske kresove" (1974.), "Smogovce" (1982. - 1983.)... Dobitnica je mnogih nagrada i priznanja, među kojima su i nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo (1996.) te nagrada Udruženja hrvatskih filmskih redatelja "Fabijan Šovagović" (2002.). Mia Oremović preminula je 24. srpnja 2010. u Zaboku.
