Vanja Drach

Vanja Drach rođen je u Bošnjacima pokraj Vinkovaca, 1. veljače 1932., u obitelji cijenjenog vinkovačkog liječnika koji umire kad je Vanji bilo 11. godina. Slijedeći obiteljsku tradiciju odlazi na studij medicine u Zagreb, ali nakon godine dana napušta fakultet i upisuje Kazališnu akademiju, kod profesora Gavelle. Nakon završenog studija dvije godine glumi u današnjem kazalištu "Gavella", tada Dramskom kazalištu, odakle na nagovor Bojana Stupice prelazi u Hrvatsko narodno kazalište. Godine 1975. prelazi kod Relje Bašića u "Teatar u gostima", s kojim u sljedećih pet godina gostuje po cijeloj Hrvatskoj i Jugoslaviji, ali i na međunarodnim pozornicama. Nakon tog razdoblja vraća se u HNK, iako i dalje igra u gotovo svim kazalištima u Zagrebu. Izuzetno je značajan njegov rad na Hrvatskom radiju (prije Radiju Zagreb), gdje je desetljećima surađivao u dramskom programu te u programima proze i poezije ("Dnevnici i pisma", "Poezija naglas"). Iako je poznatiji kao kazališni glumac (u teatru je s velikim uspjehom odigrao brojne uloge u antičkim dramama, djelima ruskih klasika, kao i u modernom repertoaru), Vanja Drach je iza sebe ostavio više od dvadeset izuzetnih, uglavnom karakternih, uloga u filmovima različitih žanrova (debitirao je u klasiku hrvatske kinematografije, filmu "H-8" (1958.) Nikole Tanhofera). Često je s uspjehom nastupao i u kratkim filmovima (npr. Branka Majera i Vatroslava Mimice) te u televizijskim dramama i serijama. Vanja Drach umro je u Zagrebu, 6. rujna 2009. godine, nakon kratke i teške bolesti, u 77. godini života. "Listajući po arhivi predstava kazališta "Gavella", u čijem je glumačkom ansamblu Vanja Drach bio dvije godine, prešavši kasnije iz Frankopanske na Kazališni trg, prisjećajući se njegovih uloga iz tih davnih '50-ih, dok je još bio 20-ogodišnjak, u oči nam upadaju imena pisaca na kojima se izgrađivao. Krleža, Držić, Shakespeare, Pirandello, Giraudoux, Dostojevski, pa ponovno Shakespeare i Dostojevski, Anouilh... - njihovi su tekstovi i misli utkani u Vanjinu kazališnu i ljudsku osobnost, odatle je propitivao scenu i njene mogućnosti. I to se osjećalo, osjećalo u svakom susretu s Vanjom, to da je knjižnica njegova duha prebogata, a klasici na njenim policama imaju posebno mjesto, mjesto na kojem se ne skuplja prašina. A kad u čovjeku tako prirodno žive literatura i život, pozornica i svakodnevica, onda ne treba čuditi to da nam je nebrojeno puta, na jedinstven način, Vanja znao približiti Ibsena i Molierea, Vojnovića i Marinkovića, Pintera i O'Neilla..., čineći ih tako vrijednima, za nas, pred nama."
Vanja Drach preminuo je u Zagrebu, 6. rujna 2009.