Slijedi na repertoaru
Sokol ga nije volio
Četvrtak, 21. studenog
29. 09. 2016.
U kazalištu "Gavella" će se od 01. do 11. listopada 2016. održati 31. "Gavelline večeri". Prvi puta održane 1973., a zbog ratnih okolnosti ugašene 1991., nakon revitaliziranja 2005.godine, ovo su već dvanaeste u nizu."Gavelline večeri" u svom ovogodišnjem programu, u odabiru Borisa Svrtana, Sonje Kovačić i Dubravka Mihanovića, ravnatelja, producentice i dramaturga Gradskog dramskog kazališta "Gavella", obuhvaćaju 11 predstava, od čega je 8 u konkurenciji za nagrade, jedna će biti prikazana izvan konkurencije, na zatvaranju festivala, a tu su i dvije izuzetne produkcije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Tijekom 9 večeri gledatelji će moći vidjeti i usporediti kazališne uspješnice iz Novog Sada, Ljubljane, Rijeke, Beograda, Sarajeva, Zenice i Zagreba, predstave narodnih i gradskih kazališnih kuća iz regije, s nizom izuzetnih glumačkih ostvarenja i u poetikama koje se kreću od klasičnih pristupa, do smionih autorskih postupaka i projekata. Zajednički im je dramski tekst kao polazište, s izuzetkom naslova kazališta domaćina, "Kao na nebu", nastalog iz filmskog scenarija pretočenog u dramatizaciju. "Gavelline večeri" otvara "Duh koji hoda (Prometejev put)" koprodukcija Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada i Centra za razvoj vizuelne kulture, nastala u spisateljsko – redateljskoj suradnji makedonskog dvojca Dejan Dukovski – Aleksandar Popovski, koji nam se predstavljaju svojim zrelim radom, scenskom pričom polemično zagledanom u pitanje "Kako jedan individualac može funcionirati u svijetu kakav smo stvorili u posljednjih petnaestak godina?". Slijedi "Hinkemann" Zagrebačkog kazališta mladih, Ernsta Tollera i Igora Vuka Torbice, moćna antiratna dramska poema što nas vodi u samo srce intimnog košmara, opet uz pitanje: "Koja je točka loma u čovjeku, koja više ne može zacijeliti?" Preko studentskog Shakespeareovog "Julija Cezara", glumačkog ispita vođenog profesorima Krešimirom Dolenčićem, Ivicom Boban i Brankom Šturbejom, dolazimo do trećeg dana i slovenske "3 zime", predstave nastale po drami naše spisateljice Tene Štivičić, u režiji Barbare Hieng Samobor i produkciji Mestnog gledališča ljubljanskog. Freska povijesnih referenci i suvremenog bila, "3 zime" su naslov kojim je Štivičić na pozornicu dovela nekoliko generacija jedne obitelji, čiju intimu, tako tipično za ove nemirne prostore, uvelike oblikuju politički prevrati i šamaranja mahnitajućih ideologija. Potom je tu riječka rapsodija nadahnuta Krležom, s kojim je u suglasju, ali i kritičkom dijalogu spremnom na osporavanje. Sebastijan Horvat i Milan Marković Matthis, u "Nad grobom glupe Europe" na intrigantan način izvrću europsku izvanjsku umivenost i korektnost, pokazujući nam što se događa kad se "poslije stoljetnog sna "glembajevska Europa" budi u trenutku, dok brodovi davljenika isplivavaju na njenim obalama". Iduća predstava u konkurenciji festivala je "Mriješćenje šarana" beogradskog Ateljea 212, po tekstu jednog od najznačajnijih srpskih dramatičara, Aleksandra Popovića, u režiji Milana Neškovića. Komad je ovo o "prijelomnim povijesnim trenucima, političkim previranjima i velikim društvenim promjenama koje se paralelno događaju u jednoj kući", a bit će zanimljivo vidjeti njegovo novo, hvaljeno čitanje. Iza Popovićevog naslova na redu je iznimna sarajevska "Prosjačka opera" Kokana Mladenovića i Kornélie Góli, satirična komedija na temu Johna Gaya, o izvorno "najkorumpiranijoj vladi u engleskoj povijesti". U ovoj verziji materijal iz 1728. godine (is)korišten je kao predložak za analizu suvremenog raslojavanja društva, njegovih evidentnih nepravdi i vrištećeg nesklada. Slijedi "Kao na nebu" Kaya Pollaka, u režiji Renea Medvešeka i produkciji GDK "Gavella", scenski rad o moći glazbe i umjetnosti općenito da mijenja ljude i liječi ih, o potrebi za izražavanjem, o tišini i slušanju. Zatim je tu još jedna studentska produkcija, "Proletio je tihi anđeo", po motivima "Galeba" A. P. Čehova, u režiji Tamare Damjanović. Taj ispit o "prolaženju života mimo nas", otvoreni razgovor s ruskim klasikom, uvest će nas u svijet još jedne "Tri zime", ovaj put u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U usporedbi s ljubljanskom, predstava naše središnje nacionalne kuće, u režiji Ivice Buljana, dopušta si veći odmak od teksta, kao i razlikovnost u stilovima glumačke igre, sve to u dojmljivom rješenju scenskog prostora Aleksandra Denića. Nakon svake predstave, u atriju kazališta razgovarat ćemo sa zainteresiranom publikom o predstavi, a razgovore će voditi dramaturginja Mira Muhoberac i glumci kazališta "Gavella" – Antonija Stanišić Šperanda, Ozren Grabarić, Igor Kovač, Anja Šovagović Despot, Amar Bukvić, Perica Martinović i Slavica Knežević.I na kraju, na svečanom zatvaranju festivala, publika 31. "Gavellinih večeri" moći će pogledati naslov "Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali", praizvedbu teksta Tanje Šljivar, jedne od najzanimljivih mladih dramskih spisateljica s ovih prostora, u režiji i glumačkoj kreaciji Mirjane Karanović, s kojom pozornicu dijeli Enes Salković. Jednostavna premisa – "kako vlastiti život ispričati nepoznatoj osobi tijekom jedne večeri" – poligon je za inventivna dramaturška rješenja i spremnost izvođača da zarone u emotivnu mapu lica i sebe samih, u potrazi za humanošću i pulsirajućim kazalištem, što je i zajednički nazivnik predstavama okupljenim na ovogodišnjim, 31. "Gavellinim večerima". Članovi prosudbenog povjerenstva ovogodišnjih "Gavellinih večeri" su Linda Begonja, Vito Taufer i Tomislav Zajec, koji će donijeti odluku o najboljoj predstavi, najboljoj režiji, najboljoj ženskoj te muškoj ulozi. Pobjednike 31. "Gavellinih večeri" saznat ćemo u utorak, 11. listopada 2016.
09. 09. 2016.
U petak, 16. rujna 2016. u kazalištu "Gavella" premijerno će biti izvedena predstava "Gospođa Bovary" Ivane Sajko prema Gustaveu Flaubertu, u režiji Saše Božića.
"Sadržaj je poznat i ironičan. On je volio nju, ona nekog drugog. On je ipak volio nju, a ona nekog trećeg. On je i dalje volio nju, no ona nekog četvrtog. A taj nije ni postojao.", riječi su kojima mladi Justin, nesretno zaljubljen u gospođu Bovary, otvara dramu Ivane Sajko, nastalu prema klasičnom romanu Gustavea Flauberta. Preuzimajući likove, situacije i odnose iz velikog naslova francuske i europske književnosti, naša suvremena autorica ispisala je za kazalište "Gavella" novi dramski tekst o poznatoj priči i poznatim licima, nudeći redatelju i glumcima kompleksnu strukturu čiji su motor(i), kao i kod Flauberta, potraga za strašću i ljubavlju, pokušaji da se ispuni emotivna praznina, žudnja da se "udahne zrak" izvan sapetosti malograđanskih konvencija te suoćenje s financijskim posrnućem. Skandal koji je "Gospođa Bovary" izazvala po objavljivanju 1856. godine, možda više nema jurišni efekt na porozni društveni moral i njegovo naličje – licemjerje, ali pitanje "Bože, zašto sam se udala?" i dalje odjekuje polemički i glumstveno. Redatelj Saša Božić "Gospođom Bovary" ukazuje na "suvremenost njenog slučaja", stvarajući predstavu kojoj su "dug i dosada u središtu interesa", kostime potpisuje Marita Ćopo, scenografiju Zdravka Ivandija, a scenski pokret Petra Hrašćanec. Emmu Bovary igra Jelena Miholjević, a s njom su na sceni i Igor Kovač, Sven Medvešek, Filip Križan, Nikola Baće, Ivan Grčić i Franjo Dijak.
U petak, 16. rujna 2016. u kazalištu "Gavella" premijerno će biti izvedena predstava "Gospođa Bovary" Ivane Sajko prema Gustaveu Flaubertu, u režiji Saše Božića.
"Sadržaj je poznat i ironičan. On je volio nju, ona nekog drugog. On je ipak volio nju, a ona nekog trećeg. On je i dalje volio nju, no ona nekog četvrtog. A taj nije ni postojao.", riječi su kojima mladi Justin, nesretno zaljubljen u gospođu Bovary, otvara dramu Ivane Sajko, nastalu prema klasičnom romanu Gustavea Flauberta. Preuzimajući likove, situacije i odnose iz velikog naslova francuske i europske književnosti, naša suvremena autorica ispisala je za kazalište "Gavella" novi dramski tekst o poznatoj priči i poznatim licima, nudeći redatelju i glumcima kompleksnu strukturu čiji su motor(i), kao i kod Flauberta, potraga za strašću i ljubavlju, pokušaji da se ispuni emotivna praznina, žudnja da se "udahne zrak" izvan sapetosti malograđanskih konvencija te suoćenje s financijskim posrnućem. Skandal koji je "Gospođa Bovary" izazvala po objavljivanju 1856. godine, možda više nema jurišni efekt na porozni društveni moral i njegovo naličje – licemjerje, ali pitanje "Bože, zašto sam se udala?" i dalje odjekuje polemički i glumstveno. Redatelj Saša Božić "Gospođom Bovary" ukazuje na "suvremenost njenog slučaja", stvarajući predstavu kojoj su "dug i dosada u središtu interesa", kostime potpisuje Marita Ćopo, scenografiju Zdravka Ivandija, a scenski pokret Petra Hrašćanec. Emmu Bovary igra Jelena Miholjević, a s njom su na sceni i Igor Kovač, Sven Medvešek, Filip Križan, Nikola Baće, Ivan Grčić i Franjo Dijak.