Redatelj: Saša Božić
Suradnica za scenski pokret: Petra Hrašćanec
Dramaturg: Dubravko Mihanović
Scenografkinja: Zdravka Ivandija Kirigin
Kostimografkinja: Marita Ćopo
Glazbeni suradnik: Damir Šimunović
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Jezična savjetnica: Đurđa Škavić
Korepetitorica: Antonia Mimica
Autor fotografija: Jasenko Rasol
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić
Igraju:
Emma Bovary, kućanica: Jelena Miholjević
Charles Bovary, seoski liječnik: Igor Kovač
Rodolphe Boulanger, bogati zemljoposjednik: Sven Medvešek
Leon Dupuis, javni bilježnik: Filip Križan
Justin, ljekarnikov šegrt: Nikola Baće
Bournisien, župnik u Yonvilleu: Ivan Grčić
Lheureux, lihvar i trgovac: Franjo Dijak
Inspicijentica: Ana Dulčić
Šaptačica na probama: Andrea Glad
Glazba koja se koristi u predstavi:
1. I wanna dance with somebody, cover: Scott Mathew, glazbena obrada Damir Šimunović
2. Superstar, cover Sonic Youth, glazbena obrada Damir Šimunović
3. La nuit ne finit plus, cover Petule Clark, original Needels and Pins, glazbena obrada Damir Šimunović
4. Wild is the wind - acapella
5. Wild is the wind - instrumentalna obrada
6. Absolute beginners, cover Tiago Bettencourt, glazbena obrada Damir Šimunović
7. China Girl - karaoke matrica 1'26''
8. My autumns done come (matrica), autor Lee Hazelwood, glazbena obrada Damir Šimunović
Prva proba: 9. svibnja 2016.
Nastavak rada: 1. rujna 2016.
Premijera: 16. rujna 2016.
Posljednja izvedba: 6. veljače 2020.
Broj izvedaba: 64
Predstava traje sati i 10 minuta, bez pauze.
"Sadržaj je poznat i ironičan. On je volio nju, ona nekog drugog. On je ipak volio nju, a ona nekog trećeg. On je i dalje volio nju, no ona nekog četvrtog. A taj nije ni postojao.", riječi su kojima mladi Justin, nesretno zaljubljen u gospođu Bovary, otvara dramu Ivane Sajko, nastalu prema klasičnom romanu Gustavea Flauberta. Preuzimajući likove, situacije i odnose iz velikog naslova francuske i europske književnosti, naša suvremena autorica ispisala je za kazalište "Gavella" novi dramski tekst o poznatoj priči i poznatim licima, nudeći redatelju i glumcima kompleksnu strukturu čiji su motor(i), kao i kod Flauberta, potraga za strašću i ljubavlju, pokušaji da se ispuni emotivna praznina, žudnja da se "udahne zrak" izvan sapetosti malograđanskih konvencija te suoćenje s financijskim posrnućem. Skandal koji je "Gospođa Bovary" izazvala po objavljivanju 1856. godine, možda više nema jurišni efekt na porozni društveni moral i njegovo naličje – licemjerje, ali pitanje "Bože, zašto sam se udala?" i dalje odjekuje polemički i glumstveno. Redatelj Saša Božić, nakon iskustava s Marinkovićevom "Glorijom", rada na emocionalno snažnom "Dezerteru" ili pak dijaloga s Ibsenovom "Norom", "Gospođom Bovary" ukazuje na "suvremenost njenog slučaja", stvarajući predstavu kojoj su "dug i dosada u središtu interesa".
"Ono što vas u Gavelli očekuje je flambiranje Flauberta. U kulinarstvu, flambiranje je postupak pri kojem se hrana zalije alkoholnim pićemte se prije posluživanja zapali. Rezultat ne samo da je spektakularan, nego i slastan, jer zapaljeni alkohol ostavlja svoju aromu koja obogaćuje okus jela. Postupak se koristi kod pripreme školjaka, kebaba, odrezaka i palačinki, a autorski dvojac Božić /Sajko uspješno su ga upotrijebili i na "Gospođi Bovary". (…) Zbog oakvog pristupa, izbor Jelene Miholjević za ulogu "Emme je savršen." (Mia Mitrović, 24express)
"Gavellina publika, koja tradicionalno više voli dramski patos i emotivne oluje nego egzistencijalnu bezizlaznost i ogoljivanje do kosti, voljet će ovu tragičnu ljubavnu priču ispričanu s dobrom količinom suptilne odmjerenosti." (Bojan Munjin, Novosti)
"Ansambl Gavelle hrabro je oživio drukčiju Emmu Bovary. Maestralno je igra (i pjeva) Jelena Miholjević ističući putenost i izgubljenost žene koja živi (i umire) za ljubav, ne znajući ni sama kakvu. " (Bojana Radović, Večernji list)
" Za jasno profiliranje tih različitih muškaraca koji od Emme žele i najčešće uspijevaju dobiti nešto (ne uvijek seksualno) i njihovo mijenjanje u zajedništvo muškog kora koji će je osuditi upravo zbog onog što su joj kao pojedinci uzeli, uz glumačko umijeće bitan je bio i pokret kojim ih je Petra Hrašćanec uspijevala prevesti u snagu kolektivnog fizičkog teatra, a raznolikost tih načina igre, uz mnogo glazbe i adekvatnu atraktivnost scenskog okvira, omogućila je Saši Božiću da i u "Gospođi Bovary" na najbolji način pokaže svu inventivnost i bogatstvo samosvojnih redateljskih rješenja." (Tomislav Kurelec, Kazalište.hr)
"Predstava je, ukratko, emotivna, lijepa, glumci su opušteni i koncentrirani, zbivanje nije jednostavna mimeza, nego mnogo složenija arabeska satkana od slutnji, dojmova i osjećaja, što se manifestiraju postupno i odgođeno…" (Tomislav Čadež, Jutarnji list)
