Slijedi na repertoaru
Večeras su dodjelom nagrada zatvorene 31. "Gavelline večeri".
Obuhvatile su 11 predstava, od čega je osam prikazano u konkurenciji za nagrade, jedna izvan konkurencije, na zatvaranju festivala, a vidjeli smo i dvije izuzetne produkcije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Tijekom 9 večeri gledatelji, kojih je bilo više od 3.000, su mogli usporediti kazališne uspješnice iz Novog Sada, Ljubljane, Rijeke, Beograda, Sarajeva, Zenice i Zagreba, predstave narodnih i gradskih kazališnih kuća iz regije, s nizom izuzetnih glumačkih ostvarenja i u poetikama koje se kreću od klasičnih pristupa, do smionih autorskih postupaka i projekata.
Nakon svake predstave, u atriju kazališta razgovarali smo sa gostujućim i zagrebačkim ansamblima o predstavi, na razgovorima koje je moderirala dramaturginja Mira Muhoberac i glumac –domaćin iz kazališta "Gavella". Članovi prosudbenog povjerenstva ovogodišnjih "Gavellinih večeri" su Linda Begonja, Vito Taufer i Tomislav Zajec koji su donijeli odluku o nagradama - nagrada za najbolju predstavu, najbolju režiju, najbolju žensku i najbolju mušku ulogu.
Iz obrazloženja:
"NAJBOLJA ŽENSKA ULOGA - JANA ZUPANČIČ za ulogu Maše Kos od 45 godina i od 66 godina u predstavi "Tri zime" Tene Štivičić u režiji Barbare Hieng Samobor i izvedbi Mestnog gledališča ljubljanskog iz LjubljaneNevjerojatnom lakoćom glumačke igre, Jana Zupančič vješto je otključala jezik kojim dramatičarka Tena Štivičić oblikuje svoje likove, načinom koji na površini možda ostavlja dojam prividne jednostavnosti, ali istovremeno uvijek traži potpunu posvećenost i dubinsko razumijevanje. Također, uvjetno rečeno, "dvostrukom" ulogom iste žene u srednjim četrdesetim i srednjim šezdesetim godinama, Jana Zupančič je s minimalnim kazališnim sredstvima postigla začudnu transformaciju, s velikim razumijevanjem strpljivo i toplo gradeći svoju Mašu Kos. U njezinoj interpretaciji, žena je to koja samozatajnom tugom ali i blagim humorom promatra vrijeme koje ju je preraslo, ali sasvim sigurno ne i porazilo.
NAJBOLJA MUŠKA ULOGA - OZREN GRABARIĆ za ulogu Majstora ceremonije u predstavi "Hinkemann" po drami "Njemački Hinkeman" Ernsta Tollera u režiji Igora Vuka Torbice, i izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih iz Zagreba,i za ulogu Daniela Dareusa u predstavi "Kao na nebu" Kay Pollaka u režiji Renea Medvešeka i izvedbi Gradskog dramskog kazališta "Gavella" iz ZagrebaU širokom rasponu od dijaboličnog Majstora ceremonije koji tuđu smrtnost promatra kao dobru šalu, do glazbenog genija koji istinski smisao pronalazi tek u susretu s vlastitom smrtnošću, Ozren Grabarić pokazao je dosljedan, precizan glumački jezik začudne unutarnje koncentracije i snage. I dok u Hinkemannu kompleksna Grabarićeva izvedba oštro i beskompromisno grabi po rubu ironiziranja društva ali vlastite pozicije u njemu, uloga dirigenta Daniela Dareusa ona je koja iz prostora tišine traži suglasje i harmoniju zajedništva, koja mu kao pojedincu vječno i tragično izmiče. Grabarić pritom, zahvaljujući dubinski osviještenom izvedbenom izrazu, obje uloge donosi podjednako uvjerljivo, dojmljivo i do kraja autentično.
NAJBOLJI REDATELJ - IGOR VUK TORBICA za režiju predstave "Hinkemann" po drami "Njemački Hinkemann" Ernsta Tollera u izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih iz ZagrebaPronašavši u ansamblu Zagrebačkog kazališta mladih hrabrog i vrlo raspoloženog sugovornika, redatelj Igor Vuk Torbica odvažio se na istraživanje zahtjevnog materijala, pokazavši pritom hrabrost i vještinu u vođenju protagonista Tollerove drame širokim prostorom bezbrojnih manifestacija društvene okrutnosti. Fizička kastracija pojedinca, koji u vlastitoj nemoći svoju izgubljenost prenosi na imanentnu okolinu, u Torbičinoj interpretaciji nailazi na podjednako tragičnu kastriranost društva, pri čemu je Torbica podjednako režijski uvjerljiv u intimnijim scenama obiteljske traume, kao i kolektivnim slikama društvenog rasapa. Razvedena režija Igora Vuka Torbice sugerira da je riječ o redatelju propulzivnog talenta, koji mladenački hrabro otvara autentičan svijet, s kojim se, pa i onda kad to nije osobito ugodno, jednostavno moramo identificirati.
NAJBOLJA PREDSTAVA - "HINKEMANN" po drami "Njemački Hinkemann" Ernsta Tollera u režiji Igora Vuka Torbice, i izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih iz ZagrebaZamislivši svog i Tollerovog Hinkemanna kao istinski kolektivni poduhvat, od fingiranja pastorale koju naglo zamjenjuju ratna stradanja na početku, pa sve do pasivnog pristajanja na gušenje u vlastitim traumama, promašajima i sljepilima na samome kraju, Igor Vuk Torbica sa svojom je autorskom ekipom vješto i precizno iskoristio predložak o osakaćenom vojniku negdje na obroncima 1. svjetskog rata, kako bi ispričao priču o vremenu u kojem živimo i ideologijama koje neprestano manifestiramo, a da pritom nismo baš ništa naučili o sebi i svijetu koji nas okružuje. Hinkemann je hrabra, sirova i nebrušena studija društva, promatrana očima onoga kojeg je to isto društvo iskoristilo i na najgrublji mogući način odbacilo, i koja pritom nudi jasan odgovor na pitanje koje sama postavlja – u kojem trenutku pojedinac više ne može zacijeliti. Međutim, odgovor je to koji je malo tko od nas zaista spreman i čuti."
31. "Gavelline večeri" zatvorene su izvedbom predstave "Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravli" Tanje Šljivar, u režiji Mirjane Karanović i izvedbi Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.
