Slijedi na repertoaru
Svjetski dan kazališta je akcija koju je pokrenuo ITI - Međunarodni kazališni institut, međunarodna UNESCO-va udruga osnovana s ciljem povezivanja kazališnih ljudi te lakšeg protoka informacija. Svjetski dan kazališta obilježava seod 1962., uvijek 27. ožujka, a povezuje se s otvorenjem prve kazališne sezone u Teatru nacija u Parizu. Svake se godine u tisućama kazališta svijeta čita međunarodna poruka čije pisanje organizira Međunarodni kazališni institut (ITI) a ta je čast ove godine pripala poznatom poljskom redatelju Krzysztofu Warlikowskom. Pisanje hrvatske poruke organiziralo je Hrvatsko društvo dramskih umjetnika (HDDU), ove godine dodijelivši tu čast hrvatskom glumcu, redatelju i kazališnom producentu, Matku Ragužu. Kako nalaže tradicija i običaj, prije večerašnje izvedbe predstave "Amadeus" na sceni kazališta "Gavella", pročitat će se poruka Matka Raguža, jer to je jedan od načina da podsjetimo našu publiku na važnost poslanja kazališta u njezinu životu i životu zajednice.
HRVATSKA PORUKA UZ SVJETSKI DAN KAZALIŠTA
Dragi kolege i stvaraoci, prijatelji kazališta, kaže se da je cijeli svijet pozornica. Nikada u povijesti svijet nije bio manji, niti pozornica veća. Rekao bih i da buka nikada nije bila veća, a tišina rjeđa. Danas nam je potrebna tišina da mirno razmislimo tko smo, gdje smo i koja nam je svrha.Zapitajmo se danas (i ne samo danas) o sebi, svom pozivu, svom utjecaju, svojim ostvarenim i neostvarenim snovima. Zapitajmo se što još učiniti da bi onima pokraj, oko i ispred nas bilo bolje, jer samo će tako i nama biti bolje.Mi koji smo privilegirani suočiti ljude s njima samima, potaknuti ih na razmišljanje, zabaviti ih i nasmijati, rasplakati ih i oplemeniti, mi koji u svoje i njihovo ime imamo i pravo i zadaću postavljati pitanja onima koji imaju moć odluka, zapitajmo se kako ovo vrijeme učiniti podnošljivijim i svijet boljim u ovom okruženju buke (i halabuke) novih medija i društvenih mreža koje su postale lokalno-globalna pozornica.Kazalište je jedno od posvećenih mjesta ove civilizacije, rijetko mjesto gdje nam pada duhovna "m?na s neba" i ako imamo sreće, ponekad ćemo iz njega izaći za poneku spoznaju duhovno bogatiji. Teatar je potreban kao utočište pred "nedaćama svijeta", mjesto spoznaje, mjesto susreta ljudskih bića, mjesto katarze.Postoje trenuci iz raznih kazališnih predstava koji će u meni živjeti zauvijek i koje nizašto ne bih mijenjao. Jer oni su mijenjali mene i bez njih danas ne bih bio to što jesam. I zato, dragi kolege glumci, redatelji, pisci i svi ostali, želim da se dogodi što više trenutaka u našim predstavama koji će značiti i živjeti kao što neki već možda davni trenuci žive u našim sjećanjima.I ne budimo sami sebi svrhom! Zapitajmo se zbog koga smo tu. I cijenimo svakoga tko nas je poželio gledati, jer bi bez njega naša umjetnost bila suvišna i nepotrebna.Dragi ljubitelji kazališta, hvala vam za svaki dolazak na koju bilo predstavu, za svaki smijeh, za svaku suzu u tišini i mraku gledališta, za svaki aplauz, jer bez vas naša bi umjetnost izgubila smisao.
Sretan vam Svjetski dan kazališta! I neka tako bude svaki dan.
Matko Raguž, glumac, redatelj i kazališni producent
