srpanj 2015.

U sezoni 2015./16. u kazalištu "Gavella" Vas očekuje:

J. B. P. Moliere
Umišljeni bolesnik
Redatelj: Krešimir Dolenčić
Premijera: 19. rujna 2015.

"Umišljeni bolesnik", komedija-balet u tri čina, posljednje je Molie`reovo djelo; veliki komediograf i glumac, dugo bolestan od tuberkuloze, kolabirao je na četvrtoj izvedbi, u ulozi Argana, te je ubrzo preminuo... Njegov tekst, međutim, nastavio je živjeti, pa je ova bespoštedna satira na temu liječnika i medicine, njihove prijetvornosti i pohlepnosti, do danas ostala stalnim gostom kazališnih pozornica, neprestano provocirajući nove pristupe. Ovo glazbeno-scensko djelo proizvod je Molie`reove drske manirističke imaginacije, svjesno oslobođeno potrebe za umjerenošću i pokušaja da se oblikuje formalno besprijekoran materijal. Prići mu, stoga znači s jedne strane pronaći odgovarajući ključ za ponuđenu teatralnost i izvedbenu neobuzdanost, a s druge, ne otupiti mu satiričku oštricu koja bez sumnje pogađa u srž nekih problema s kojima se i danas susrećemo. Bezobrazan i anarhističan, ironičan i zajedljiv – u režiji dugogodišnjeg redateljskog suradnika kazališta "Gavella" Krešimira Dolenčića – ovo je Molie`re koji zapisuje: "...dobro se zabavljaju na račun vašeg tijela; našli su u vama izvrsnu kravu muzaru, i baš bih voljela da mi kažu od čega vi to bolujete kad vas moraju liječiti na toliko načina. / Šutite, neznalice; nećete valjda vi kontrolirati kako doktori ordiniraju!"

Ante Kovačić / Dario Harjaček
U registraturi
Redatelj: Dario Harjaček
Premijera: 27. studenog 2015.

Roman "U registraturi" Ante Kovačića s jedne strane zauzima centralan položaj među kanonskim djelima hrvatskog književnog realizma, a s druge se preko istoimene kultne TV-serije usjekao u kolektivnu memoriju širokog sloja gledatelja. Ivica Kičmanović, nadareni dječak koji iz sirotinjskog seoskog okruženja odlazi u grad - prostor naoko nebrojenih mogućnosti i mogućeg boljeg života; Laura, jedna od najpoznatijih "fatalnih žena" cjelokupne naše književnosti; Kumordinar Žorž, "pogospođeni čankoliz koji se nekritično divi gradskoj gospodi"; ili Mecena, razbludni starac i "dobrotvor", doimaju nam se kao likovi koje dobro poznajemo, pa će ovaj novi susret s njima na pozornici kazališta "Gavella" biti tim zanimljiviji. Riječima redatelja i autora dramatizacije: ""U registraturi" je roman krcat strastima, krcat slikama koje očituju najprimarnije ljudske nagone. (...) Predstavu "U registraturi" vidim kao vehementni spoj ritualnih prizora pomiješanih sa suhom građanskom suzdržanošću, predstavu u kojoj se bajka i realizam, mitsko i banalno spajaju u nedjeljivo jedinstvo, predstavu koja će redefinirati Kovačićevu umjetničku snagu i dati potpuno novi kontekst dobro poznatim prizorima koje, možda baš zbog toga što su nam tako neposredno blizu u kolektivnom sjećanju, propuštamo vidjeti."

Mislav Brečić
Malena
Redatelj: Mislav Brečić
Premijera: 22. siječnja 2016.

Radijski i kazališni redatelj Mislav Brečić "Malenom" se na pozornici kazališta "Gavella" predstavlja i kao dramski pisac, autor teksta koji istodobno možemo čitati kao razigranu komediju, sjetnu melodramu, modernu bajku za odrasle i partituru jasno artikulirane te nedvosmisleno usmjerene društvene kritičnosti. Sin i Malena, centralni likovi ove ljupke urbane epopeje, lutaju zbiljskim i izmaštanim prostorima, praćeni Zborom kao predstavnikom naroda koji, tražeći rješenje svog nezadovoljstva, upire prstom, zahtjeva, nameće i odbacuje, različite ideje i koncepte. Jedna od njih je i terorizam, s čijim metodama i učincima Brečić vodi originalnu, otvorenu polemiku, lišenu optužbe, i možda upravo zato toliko humanu. Posrijedi je obrat u orijentaciji same oštrice društvene kritike: "Uzrok našeg nezadovoljstva trebamo potražiti u nama samima.", misao je upisana u temelje ovog scenskog tkiva. U tom smislu, "Malena" je i poziv na promjenu, ali ne izvanjsku, već unutrašnju, i to promjenu koja se postiže – romantično, reći će neki – ljubavlju. U središtu Brečićeve drame upravo je ljubav, lišena ukalupljenosti (malo)građanskih formi i nametnutnih stereotipa; ona je ovdje kreativna i pokretačka snaga, uz njenu se pomoć imamo snage mijenjati.

Kay Pollak
Kao na nebu
Redatelj: Rene Medvešek
Autori adaptacije: Dubravko Mihanović i Rene Medvešek
Premijera: ožujak 2016.

Švedski kino-hit, "Kao na nebu" Kaya Pollaka, priča je o Danielu, međunarodno uspješnom dirigentu koji se, zasićen i izmoren dugogodšnjim napetostima kakve donosi život vrhunskog glazbenika, vraća u svoje rodno mjesto, u potrazi za mirom i izolacijom. Njih bi vjerojatno i pronašao, no voditelj lokalnog crkvenog zbora zamoli ga za pomoć u radu s pjevačima-amaterima i Daniel prihvati ponudu koja će mu promijeniti život na neočekivan način. Kroz rad s njim zbor će se razvijati i rasti, ali novostečena sloboda njegovih članova i nastojanje da "pronađu svoj glas" neće odgovarati svima, ponajprije pastoru koji u takvom pristupu vidi prijetnju uspostavljenim vrijednostima i poretku. "Kao na nebu", čija je režija povjerena Reneu Medvešeku, pripovijeda o zajedništvu i stvaranju homogene grupe ljudi / izvođača iz naoko posve raznorodnih i nepovezivih jedinki (među njima su i žrtva obiteljskog nasilja, mladić s posebnim potrebama, pastorova supruga, korpulentni usamljenik, djevojka kojoj predbacuju promiskuitet...), o moći glazbe i umjetnosti općenito da mijenja ljude i liječi ih, o potrebi za izražavanjem, o tišini i slušanju. "Ja sam ovdje samo došao slušati.", reći će Daniel svojim pjevačima, podsjećajući ih na jednu od zaboravljenih vrijednosti u ovom mnogoglasnom, ponekad tako bučnom vremenu...

Eduardo De Filippo
Filumena Marturano
Redatelj: Dražen Ferenčina
Premijera: travanj 2016.

Rasna melodrama, ili "dramska komedija", glumca i dramskog pisca, scenarista i pjesnika, Eduarda De Filippa, jedne od ključnih osobnosti talijanskog teatra 20. stoljeća, u svoje središte postavlja lik žene čija dvojnost karaktera zbunjuje i opčinjava. Lik Filumene, na pozornici i na filmu, igrale su mnoge velike glumice, a gledateljima je vjerojatno najpoznatija filmska interpretacija Sofije Loren u "Braku na talijanski način", gdje joj je partner bio Marcello Mastroianni. Pored samog De Filippa, "Filumenu Marturano" režirali su Vittorio de Sica, Franco Zeffirelli, Laurence Olivier i mnogi drugi, vraćajući se tekstu iz kojeg ključa "neiscrpna životna energija i vječna iskonska snaga Mediterana". Grešnica i pokajnica, divlja i nježna, strastvena i ranjiva, Filumena Marturano izmiče klasičnom poimanju "moralnog", a drama čijim je glavnim likom provocira nas svojom neuhvatljivošću i odbijanjem da stvari proglasi točnima ili ispravnima, dobrima ili zlima. Za De Filippa sadržaj je važniji od forme, a srce snažnije od razuma, pa bi i ova "Filumena", u režiji Dražena Ferenčine, ponajprije trebala biti predstava jakih osobnosti, usredotočena na odnose i emocije, zaronjena u oprečnosti jednog "suludo životnog podneblja"...