Završene 32. "Gavelline večeri"

Večeras su dodjelom nagrada zatvorene 32. "Gavelline večeri". Obuhvatile su 11 predstava, od čega je deset prikazano u konkurenciji za nagrade, jedna izvan konkurencije, na zatvaranju festivala. Tijekom jedanaest večeri gledatelji, kojih je bilo više od 3.000, su mogli usporediti kazališne uspješnice iz Šibenika, Rijeke, Beograda, Splita, Maribora i Zagreba, predstave narodnih i gradskih kazališnih kuća iz regije, s nizom izuzetnih glumačkih ostvarenja i u poetikama koje se kreću od klasičnih pristupa, do smionih autorskih postupaka i projekata.
Nakon svake predstave, u atriju kazališta razgovarali smo s ansamblima o predstavi, na razgovorima koje je moderirala dramaturginja Mira Muhoberac i glumac – domaćin iz kazališta "Gavella".
Članovi prosudbenog povjerenstva ovogodišnjih "Gavellinih večeri" su Ivana Buljan Legati, Sebastijan Horvat i damir Karakaš koji su donijeli odluku o nagradama - nagrada za najbolju predstavu, najbolju režiju, najbolju žensku i najbolju mušku ulogu.

Iz obrazloženja:
Najbolja ženska uloga - Nataša Matjašec Rošker
Nataša iscrtava, oživljava i utjelovljuje Medeju kroz njezinu moguću mušku revolucionarnu i stravstvenu prirodu. Usprkos snažnim obratima njenog točno struktuiranog govora, koji se s lakoćom prelijeva u tijelo, ili mu se suprostavlja, njeno utonuće u senzibilnost uzrokuju potresno otrežnjenje. Medeja postaje lik koji sve prožima, za kojeg neprestano imamo osjećaj da je istovremeno strastven unutra i radikano izvanjski – ona sebe gleda izvana i cinično se smije naporima glumice... Natašina uloga je ujedno koncept i funkcija koja je svjesna estetskog okvira same predstave ali i srce i strast koja se bez oklopa i oružja naginje ljudima - ili natrag u pretpovijesno doba (kada prekorači krvavu zavijesu na sceni) - ili naprijed u sadašnjost publike koja ju gleda...

Najbolja muška uloga - Siniša Popović
Izvrsna, izuzetno precizno i postupno vođena igra Siniše Popovića u ulozi Nikole u predstavi Ljudi od voska, autora Mate Matišića, redatelja Janusza Kice, slika je razočaranoga, ranjenog čovjeka uhvaćenog u stupicu unutarnjeg mraka koji se besciljno okreće na vrtuljku laži, obmana i predrasuda. Siniša Popović igra žestoko, potresno, neposredno, s punim žarom i iz čvrstoga, zrelog glumačkog uporišta problem oca zlostavljača koji nadživi nesreću vlastitog djeteta. Sukob unutar lica oslobađa Popović poetičnim i gnjevnim praskovima, ne opredjeljujući se do kraja ni za jednu od tih kvaliteta. Čini to u vrlo širokome interpretativnom planu držeći na jednakoj energetskoj razini scenu nemalu u vremenskom trajanju i pozornost publike.

Najbolja režija - Dora Ruždjak Podolski
Nagradu za najbolju režiju dobiva Dora Ruždjak Podolski za predstavu Črna mati zemla. Riječ je o složenome i osebujnom scenskom uprizorenju opsežnoga i jezično zahtjevnoga istoimenog romana Kristijana Novaka koje okuplja sedamnaest članova ansambla Zagrebačkog kazališta mladih kojemu su u ovoj predstavi pridruženi jedan dječak i jedan glazbenik. U priči o primordijalnim silama i mračnim ljudskim tajnama, ljudskome prokletstvu, črnoj zemli koja nas strpljivo nosi na svojim plećima, neizvjesnosti, nasilju, izopćenosti, izopaćenosti, pečatima koji ostaju za cijeli život, ali i ljubavi nižu se prizori nesretnih sudbina, bizarni događaji izmiješani s idiličnim motivima djetinjstva u tranzicijskom Međimurju. U tom mračnome, zamršenom orkestru ljudskih tajni redateljica Dora Ruždjak Podolski postiže istovremeno dinamičnost i suptilnost scena u kojima se u pravoj mjeri i po dubokoj unutarnjoj potrebi otvaraju točni i izrazito emotivni glumački odnosi, a glazba, koja se u predstavi izvodi u živo, teče linijom međimurskog dijalekta naglašavajući suptilne vibracije ljudskih osjećaja.

Najbolja predstava -"Medeja"
Oliver Frljić i ansambl mariborske Drame pred publiku postavljaju Euripodovu Medeju kroz suvrmenu i brutalnu kazališnu inetrpretaciju koja izaziva trnce. Predstava je visoko kvalitetni proizvod suvremenog kazališnog pisma gdje se političnost izjave prikazuje više kroz vizualno-osjetilno suživljenje kazališnih elemenata. Cijeli ples ritmiziranog govora i koreografiranih tijela, zvučnih i ostalih vizualnih segmenata, se usprkos brzim rezovima i estetskim te glumačkim prebacivanjima pretvora u korerentnu predstavu koja gledatelja s lakoćom zavede, Uznemiri i približi Medeji – onom drugom spolu – ženi koju unatoč tome da ispod bijele haline nosi hlače, još uvijek ne razumijemo i u nama još uvijek izaziva nelagodu...

32. "Gavelline večeri" zatvorene su izvedbom predstave "2:14 sati" Davida Paqueta, u Roberta Raponje izvedbi Kazališta Virovitica.