Slijedi na repertoaru
U četvrtak, 16. veljače 2017. u kazalištu "Gavella" premijerno će biti izvedena predstava "Romanca o tri ljubavi" Antuna Šoljana, u režiji Borisa Svrtana. Jedna od najpoetičnijih hrvatskih drama, "Romanca o tri ljubavi" Antuna Šoljana, podnaslovom je žanrovski određena kao "sentimentalna farsa", što odmah otkriva i njene jasne komične namjere i potencijale. Kroz jednostavan fabularni sklop okupljen oko četiri lika – Gospe, Službenice, Viteza i Kapelana – Šoljan u svojoj prepoznatljivoj poetici modernističkog iskustva ispisuje nadahnutu igru u stihovima, s neskrivenom intertekstualnošću koja žonglira rečenicama i mislima Shakespeareovim (Gospa: "Pasti il ne pasti, to je pitanje!"), Cervantesovim, Baudelaireovim... "Na više mjesta u tekstu upotrebljavam stihove drugih pjesnika, ali im, po drevnom običaju začinjavaca, ne navodim izvora.", zapisuje autor u uvodnoj didaskaliji, šarmantno i neobavezno ostavljajući čitateljima i gledateljima da dešifriraju, prepoznaju i otkrivaju, slobodni da urone u tekst sa i bez upućenosti u njegove prethodnike, uzore i nadahnuća. Virtuoznost jezika kojim se poigrava književnom baštinom i otkriva izvrsno poznavanje ne samo srednjovjekovne trubadurske književnosti, zavodljiva je i glumcu i gledatelju, no "Romanca o tri ljubavi" nipošto se ne zaustavlja tek na formi, postavljajući pitanja o "ljubavi, njezinoj stvaralačkoj i razornoj snazi, o njezinoj duhovnoj biti i tjelesnoj prirodi, o ljubavnom ushitu i boli, o sreći i ludilu." Citatnošću se strastveno osvrćući na pisce koji su mu dragi, događajnošću odlazeći u daleku prošlost, a prostornošću i odabirom lica u opće i simbolično, Šoljan kao da ispisuje "književnost o književnosti", lišenu društvenog angažmana, očišćenu od političnosti, svjesno odmaknutu od života kakav živimo, ali bilo bi pogrešno to mu prigovoriti. Put, putovanje, plovidba posijani su cjelokupnim Šoljanovim djelom, po čemu ni "Romanca o tri ljubavi" nije izuzetak, pa će Vitez koji je na početku doputovao u zamak "ne znajući što mu je cilj putovanja, do putovanje samo", i na kraju pohrliti u tamu uz riječi: "Evo me, ptico, zvijezdo, cesto!".
U predstavi igraju Martina Čvek, Igor Kovač, Tena Nemet Brankov i Nikola Baće. Kostime je osmislila Marita Ćopo, a scenografiju, tekstove songova i režiju potpisuje Boris Svrtan.
