Nagrade

Iz obrazloženja:
Najbolja ženska uloga
Nagrada 37. Gavellinih večeri za najbolju žensku ulogu za interpretaciju Majke u istoimenoj predstavi Gradskog dramskog kazališta Gavella, u režiji Enesa Vejzovića, dodjeljuje se - Bojani Gregorić Vejzović!
Ona virtuozno i glumački nadmoćno stvara svoj svijet posesivne, narcisoidne, ali nesretne i izgubljene majke koja se ne može i ne zna pomiriti s odrastanjem vlastitog djeteta, s njegovim napuštanjem roditeljskog gnijezda.
Bojana se, gradeći ulogu Majke, vješto poigrava realnim i surealnim, ona hrabro scenski istražuje granice kako vlastitoga umjetničkog ludusa s jedne strane, tako i majčinog ludila s druge. Takva je njezina Majka istovremeno i divlja i ranjiva, i hladna i naivna. Satkana od kazališno provokativnih suprotnosti. Balansirajući rubovima žanra Bojana dopušta potisnutim emocijama te Majke da provaljuju u trenucima kad ih najmanje očekujemo, ona nam uzbudljivom lakoćom osigurava pogled u nutrinu jedne nesretne egzistencije kroz pukotine duše žene koja se više ne može snaći. Ni u vremenu ni u vlastitom životu.

Najbolja muška uloga
Nagrada 37. "Gavellinih večeri" za najbolju mušku ulogu za kreaciju Jape u predstavi "Slučaj vlastite pogibelji", nastaloj u koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu i HNK-a Ivana pl. Zajca iz Rijeke, u režiji Ivana Plazibata, dodjeljuje se - Ljubomiru Kerekešu. Njegov Japa moćno na scenu donosi čitave svjetove u kojima prepoznajemo nesretnoga pojedinca u raljama sistema, čovjeka u muci razapetog između vlastitoga morala i zakona. Iako nije riječ o tzv. glavnoj ulozi, Kerekeš čudesnim sklopom glumačke virtuoznosti i promišljanja lika u kontekstu kako predstave tako i nivoa značenja dramske funkcije, svojim višeslojnim razumijevanjem tragike lica koje igra, podneblja u kojem se radnja događa postaje fokalizator kroz koji doživljavamo priču te upravo kroz njegovu ulogu doživljavamo tragiku nepromjenjivosti svijeta u kojem živimo, hrvatske zbilje. Svedenim, naizgled jednostavnim glumačkim izričajem on generira svojim bivanjem na sceni, kao akter ili tek nijemi promatrač, mogućnost da međimurski turobni mikrosvijet prepoznajemo kao sliku moralno degradiranog svijeta u kojem živimo.

Najbolja režija
Nagradu 37. Gavelliih večeri za najbolje redateljsko ostvarenje za režiju predstave "(Pra)Faust"prema tragediji Johanna Wolfganga Goethea, u izvedbi Beogradskog dramskog pozorišta, dodjeljujemo - Borisu Liješeviću!
Liješević se prilikom uprizorenja ovoga kapitalnog djela o ljudskoj propasti zbog pohlepe, zbog materijalističkog sljepila, odlučuje prodrijeti u kazališnu iluziju sasvim neočekivano gradeći predstavu otvorene, gotovo brechtovski začudne forme. On, naime, na tragu vlastite poetike na pozornici stavlja u intrigantan suodnos narativno i dramsko, pronalazeći uspješno autentičnost i scensku istinu. Njegovo teatarski zanimljivo i provokativno tumačenje Goetheove romantičarske tragedije tokom predstave duhovito se poigrava s očekivanjima publike, konkretno i simbolički brišući granice između njih i nas, glumaca i gledalaca, stvarajući zajednički prostor, ali pri tome istovremeno uspješno traga za tajnama ljudskog postojanja. Također, vrlo vješto mijenja i nanovo oblikuje uvriježene parametre o pojavnosti dobra i zla, o vječnom odnosu Fausta i Mefista.

Najbolja predstava
Nagradu 37. Gavelliih večeri za najbolju predstavu u cjelini dodjeljujemo predstavi “Ćelava pjevačica” Eugena Ionesco-a u produkciji Centra za kulturu Tivat, u, nažalost zadnjoj režiji velikana teatarske umjetnosti - Jagoša Markovića.
Transponiranje originalnog teksta apsurdističkog klasika u specifični jezični idiom; očuđeno evociranje minulih vremena mediteranskog života, nadahnuta grotesknost glumačkog ansambla, vibrantna ritmičnost i dinamičnost naizgled statičnog scenskog tableau-a - sve su to ravnopravne, dubinski promišljene i kazališnom bravuroznošću realizirane sastavnice ove kazališne umjetnine koje predstavu "Ćelava pjavačica" čine najboljim ostvarenjem u cjelini ovogodišnjih Gavellinih večeri.