36. "Gavelline večeri" - Obrazloženje odabira
Ovogodišnje "Gavelline večeri" okupljaju sedam naslova – šest u konkurenciji za nagrade te jedan izvan konkurencije, na zatvaranju Festivala – kazališta iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine te Slovenije. Predstava "Što na podu spavaš", nastala po izuzetnom romanu Darka Cvijetića, već je nagrađena s 15-ak nagrada na regionalnim festivalima, a na "Gavelline večeri" stiže u sklopu premijernih izvedaba pred zagrebačkom publikom. Ovakoprodukcija, u suigri novosadskih, sarajevskih i zagrebačkih glumaca, bolno je i tužno prisjećanje na ratne užase ranih '90-ih na prostoru Bosne, kao i na neizbrisive posljedice koje su ta traumatična zbivanja ostavila na pojedince i društvo. U fragmentarnom i višeperspektivnom narativu izmjenjuju se poetski i dramski intonirani glasovi koji govore o osobnoj, ali i kolektivnoj patnji, ratnim stradanjima, nevinim žrtvama, kao i o poslijeratnim traumama. U stilski slojevitoj, stiliziranoj i istovremeno emotivnoj dramatizaciji i režiji, uvođenjem na scenu samog pisca predstavaje dobila i snažan dokumentaristički pečat,te je osnažila autentičnost igre i intenzitet doživljaja. Naslov "Što na podu spavaš" nadilazi nacionalne poglede i u svojoj je zagledanosti na stradale human i svačiji. Iz Splita u Zagreb dolazi nova postava višestruko nagrađivane i prevođene drame "Žaba", pokazujući nam, gotovo dvadeset godina nakon nastanka, da iako u svojoj premisi prvenstveno nosi ratnu traumu, ovaj tekst i danas aktualno progovara o ljudima koji se teško prilagođavaju vremenima izvrnutih vrijednosti. Minuciozno režirana i sjajno odigrana, prostorno i vremenski smještena u današnji Split, predstava je to koja nam, kroz osobne drame četvorice protagonista, govori o potrebi razumijevanja i oprosta u svijetu površnosti, lišenomistinske komunikacije i empatije. Predstava "Bilo jednom na Brijunima" nastala je inspirirana fotografijom na kojoj su zajedno snimljeni glumački par Richard Burton i Elizabeth Taylor, te doživotni predsjednik SFRJ Josip Broz Tito i njegova supruga Jovanka. O samom susretu ne zna se mnogo, ali povijesne činjenice i nisu bile u fokusu autora; u prvom planu je odnos prema kontekstu, uloge koje su osobe s fotografije igrale u toj situaciji, kao i odnos glumaca i redatelja prema tome. Koliko različitih uloga igramo u životu i u čemu je razlika između igranja "životnih" uloga i glume na sceni, ono su što je zanimalo autorski tim. Nastala gotovo ni iz čega, ova predstava na sceni i scenom kreira novi svijet, krozsuigru pokušavajući proniknutiu složeni mehanizanm međuljudskih odnosa.Klasik "Tko se boji Virginije Woolf"obilježio je kazalište i film, ali i poimanje svijeta svoga vremena. S godinama, međutim,kao da nije ostario; s nosećim temama – imperativom uspjeha, mitom o sretnoj obitelji, ispreplitanjem iluzije i realnosti– danas je življi nego ikad. U koprodukciji dva slovenska teatra,redatelj slijedi žanr psihološkog realizma te zajedno s odličnom glumačkom postavom pomno prati tekst i njegov podtekst, stavljajući u prvi plan živost i posljedičnu mučnu napetost situacije. Priča o bračnom odnosu, s pitanjem gdje je granica između žrtve i nasilnika, kroz žustre obrate odvija se poput trilera, nudeći namniz emocionalnih stanja, od verbalnog ludila i gorkog humora, preko prezira, prevare i zlostavljanja, do ranjivosti i krhkosti, koje bude empatiju prema ovim nemogućim likovima.
U prostoru koji elemente filmskog i kazališnog suprotstavlja jedne drugima, isprepliće ih i pomiče im granice, a istinu poistovjećuje s fikcijom, odvija se predstava Teatra &TD "Gard". Gard je tu boksački i životni stav, no i manira ponašanja koje sami sebi namećemo u stvarnosti kako bismo se lakše održali na površini, a zatim dobivali i dalje gradili fikcionalne uloge na platnu i na sceni.Redateljsko-dramaturški dvojac gradi okosnicu formalnog poigravanja narativnim planovima i izvedbenom igrom u susretu dramskog i postdramskog, iz čega se rodila osebujna predstava neobičnih strukturalnih elemenata, koja na hrvatsku kazališnu scenu dovodi izuzetno zanimljiva nova glumačka i autoreod kojih se još puno očekuje. "Otac", drugi dio Zellerovehvaljene i nagrađivane dramske trilogije,tragikomična je obiteljska priča fokusirana na ostarjelog oca koji se bori s demencijom. Baveći se procesom starenja i, u datim okolnostima, začudnim odnosom oca i kćeri, pisac propituje stabilnost kategorija istine i stvarnosti – provodnu nit ovogodišnjeg odabira naslova na "Gavellinim večerima".Beogradska predstava intimna je priča o ljubavi i gubitku,koja nam pomaže otvoriti vrata i vlastitog doma, u isti mah nam budeći znatiželju, pa i provocirajući nassvojom namjernom nedorečenošću, u koju su utkani elementi psihološkog trilera i egzistencijalističkog noira, uz posvećen glumački ansambl sa slojevitim tumačem naslovne uloge u središtu. Festival zatvaramo dubrovačkim naslovom izmaštanim oko stvarnih žena kojesu u svoje vrijeme u dominatno muškom svijetu promijenile ne samo svoje, već i društvene puteve, a koji na zagrebačku pozornicu stiže u nadahnutoj ansambl-igri devet glumica i glumca, ponovno rastvarajući prostor između biografije i iluzije, povijesti i igre.
Programsko vijeće 36. "Gavellinih večeri": Dražen Ferenčina, Marina Fakac i Enes Vejzović
