Obrazloženja žirija 36. "Gavellinih večeri"
Prosudbeno povjerenstvo – u sastavu Pavlica Bajsić, Sonja Kovačić i Sandra Lončarić– htjelo bi naglasiti da je izbor predstava na 36. "Gavellinim večerima" bio raznolik u svojim estetikama i temama te je pružio vrijedan presjek regionalne produkcije. Također, sretne smo da su "Večeri" svaki dan bile pune – Zagreb se očito zaželio Kazališta "Gavella"!
Izražavamo i želju da se u skoroj budućnosti na Festivalu dodijeli i nagrada za tekst – pod čime mislimo na dramski tekst, adaptaciju i dramatizaciju –kao jedan od nosećih stupova kazališne umjetnosti. A sada – nagrade...
U predstavi "Tko se boji Virginije Wolf?" ljubljanskog Mini teatera i Mestnog gledališča Ptuj, Nataša Barbara nas je osvojila lavovskom energijom kojom je zavladala svojom bijesnom, tužnom, duhovitom i senzualnom Martom. Nije pala u klasičnu zamku da igra sama za sebe i publiku, koristeći odlično raspisanu ulogu za promociju svojih glumačkih vještina, već je tijekom cijele predstave ostala uronjena u partnersku igru.Upravo je to razlog da svojim neprekidnim nemirom ova predstava gledatelja ne pušta od prve do zadnje minute.
Čestitamo Nataši Barbari Gračner – najboljoj glumici 36. "Gavellinih večeri"!
Nagrada za najbolju glumicu ravnopravno se dodjeljuje i Hani Selimović za ulogu kćeri Ane u predstavi "Otac" Ateljea 212 iz Beograda. U ovoj priči o ljubavi i gubitku,ispričanoj kroz repetitivni, svjesno ohlađeni kazališni jezik, Hana je uspjela svaki novi prizor igrati kao da je prvi, oslikavši ženu čiji se život zbog očeve demencije pretvorio u veliki kontinuirani bolni gubitak. U takvom estetskom okviru izgraditi ženu od krvi i mesa, koja u svakom novom nastupu ispočetka uspijeva zadržati suosjećanje gledatelja – veliko je umijeće.
Čestitamo Hani Selimović – najboljoj glumici 36. "Gavellinih večeri"!
Kao i kod kolegica, prosudbeno povjerenstvoželi dodijeliti dvije ravnopravne nagrade za najbolje muške uloge: Voji Brajoviću za ulogu u predstavi"Otac" beogradskog Ateljea 212 i Bernardu Tomiću za ulogu u predstavi"Gard"zagrebačkog Teatra ITD!
Vojo Brajović je uspio portretirati Oca koji se bori s demencijom tjerajući nas da ga podjednako volimo, koliko i mrzimo. Portretirajući pažljivo karakter sastavljen od razmaženog djeteta, šarmantnog muškarca, starog sadista i osobe pogubljene u bolesti koja je proždire, uspio nas je kroz svaki novi prizor iznenaditi. I bez obzira na različite osobine svog oboljelog starca, u svakom trenutku u svom tijelu i pogledu zadržava ranjivost koja naprosto obara s nogu.
Čestitamo Voji Brajoviću – najboljem glumcu 36. "Gavellinih večeri"!
Druga ravnopravna nagrada za najbolju mušku ulogu ide možda najzačudnijoj ulozi ovogodišnjih "Večeri". Mladi glumac Bernard Tomić je u "Gardu" Teatra ITD, koristivši samo jezični i minimalni tjelesni pomak, uspio oživotvoriti karakter koji svojim izmjenama na vrlo jednostavan i efektan način reflektira i velike dramske i društvene kontraste. Taj postupak u široj dimenziji predstave postaje društveno kritičan, a s druge strane proizvodi i zaista neodoljivi komični efekt, zbog čega nećemo pretjerati ako kažemo da je publika "gutala" svako Bernardovo pojavljivanje na sceni.
Čestitamo Bernardu Tomiću – najboljem glumcu 36. "Gavellinih večeri", uz želju da se velika scena Teatra ITD obnovi brže od "Gavelline"!
Nagradu za najbolju režiju dodjeljujemo prije svega za predstavu"Što na podu spavaš", redatelju koji je imao dovoljno snage da u ovakvom materijalu ne inzistira na svojoj viziji, već je postupak znao vješto prilagoditi sadržaju. Unutar izgrađene estetike predstave ratne tematike izbjegao je"rasprodaju emocija", imajući uho za suptilan glas autora, prateći ga i dajući mu prostora, a raznoliki ansambl iz triju država uspio je dovesti do zajedničke igre, gdjepojedinci dišu kao jedno. Redatelj je impresionirao i opetovanimkorištenjem istih elemenata scenografije, glazbe, kostimografije i rekvizite, mijenjajući imkontekst tegradećii njima kroz predstavu nove slojeve emocija.
Na ovogodišnjim "Gavellinim večerima"isti je redatelj u drugoj predstavi, "Bilo jednom na Brijunima", primijenioposve drugačiji redateljski i autorski postupak, umjestopomno osmišljene arhitekture kolektivne igre, ponudivši glumcima slobodno igralište.
Čestitamo Kokanu Mladenoviću – najboljem redatelju 36. "Gavellinih večeri"!
I preostaje nagrada za najbolju predstavu...
U ovoj impresivnoj regionalnoj koprodukciji, predstavi kojoj jednoglasno želimo želi dati nagradu za najbolju predstavu u cjelini – na scenu je prenesen razmjerno kratki ratni roman. To je učinjeno prije svega zadivljujućom vještinom pripovijedanja, kako dramaturškom, tako i glumačkom. Pripovjedač ove predstave pisan je tako da nikada ne miruje;on cijelo vrijeme teče, skače iz jedne pozicije u drugu, referira se na događaje i iznutra i izvana, iz proznog odlazi u poetsko i obrnuto. Dodatnu, neoborivu snagu predstavi daje i činjenica da pripovjedača igra sampisac. On to čini suptilno se uvlačeći među nas. Iako povremeno usmjeren na publiku, vješto izbjegava patetiku, obraćajući se i "svojim" glumcima na sceni u maniri prikrivenog redatelja koji ispravlja događaje, a svoje odraslo tijelo prema potrebi pretvara u ranjivo dječje. U nekim trenucima dopuštanam i da se smijemo, bez obzira na tamu okvira u kojem smo se zatekli. A kad se od toga umori, na sceni kao da ponire u samog sebe i sklanja se u poetsko, odakle očito crpi svoje izvore. Iza pripovjedača stoji pomalo brechtijanski, uigrani ansambl, a iza njega redatelj koji taj isti ansambl vodisigurnomrukom, sa sjajnom multifunkcionalnom scenografijom, kostimografijom, rekvizitom i glazbenim intervencijama. Ova predstava je važna jer žrtvama daje ime i prezime, daje im glas da svjedoče. Ona je važna za sve nas jer kazališnim činom zajedništva potvrđuje da rat nikada ne završava onda kada puške utihnu, nego se borbe vode na nekim drugim mjestima i traju puno duže. U nama samima.
Od srca čestitamo cijeloj autorskoj ekipi i ansamblu predstave "Što na podu spavaš",Gradskog dramskog kazališta "Gavella", Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada, Narodnog pozorišta Sarajevo i Internacionalnog teatarskog festivala MESS – najboljoj predstavi 36. "Gavellinih večeri"!
