"Gavelline večeri" jedan su od onih festivala koji ne pružaju mogućnost odabira po bilo kakvom konceptualnom ključu, jer u svom temelju prije svega imaju upisan okvir unutar kojega je potrebno smjestiti najbolje predstave protekle sezone. Takvim razumijevanjem najvažnije odrednice ovog festivala, a kao što sam to naglasio i u prošlogodišnjem uvodnom slovu, dolazimo do presjeka koji mora pružiti uvid kako u najuspjelije zagrebačke predstave tako i u ponajbolje naslove iz ostalih hrvatskih kazališta.
Pritom je, u kontekstu upravo obrazloženog pristupa samoj selekciji, moguće postaviti pitanje koliko zapravo objektivne poteškoće prilikom stvaranja predstave; od financijskih, logističkih, tehničkih, organizacionih, pa sve do umjetničkih, a s kojima se susreću mnoga kazališta kako u Zagrebu, ali tako neusporedivo više i izvan njega, mogu ili trebaju biti razmatrane prilikom prosudbe o kvaliteti svakog pojedinog projekta. Ukoliko kazališnoj predstavi pristupimo kao zaokruženom i autonomnom umjetničkom tkivu, objektivne poteškoće prilikom njegova nastanka ne bi nas trebale previše zamarati, međutim držim da je na ovom mjestu potrebno odati osobito priznanje predstavama koje dolaze iz ostalih hrvatskih središta, jer dokazuju da je unatoč navedenom moguće osloboditi prostor za uzbudljivo, novo i drugačije promišljanje kazališta.
Upravo zbog toga osobito mi je zadovoljstvo što se u ovom, drugu godinu za redom ponešto suženom izboru, nalaze čak četiri takve predstave; "Elling" iz Virovitice, "Samice" iz Pule, "Preobrazba" iz Splita i "Antigona" iz Rijeke. Kazalište Virovitica predstavlja tekst koji je u posljednjih nekoliko sezona postavljan posvuda po Europi, a svoje je mjesto pronašao kako na West Endu tako i na Broadwayu. "Elling" je duhovita ali i gorka priča o nepripadanju koju je Dario Harjaček vrlo zanimljivo zamislio kao potragu za prostorom intime u hladnom svijetu globalne prismotre. "Samice" Jasne Žmak s druge su strane priča o otuđenju i izolaciji iz koje se taj upravo spomenuti prostor intime postupno i gotovo neprimjetno premeće u dekadenciju, od redatelja Matije Ferlina oblikovnu kao svijet u kojem i vječito čekanje istoga može postati visokoestetskim činom. "Preobrazba" Franza Kafke i njezin junak Gregor Samsa gotovo su amblematski elementi današnje kulture, kojima je u ovom rizičnom transferu pripovijetke u predstavu Ivan Plazibat pristupio vještim umnažanjem kafkijanskih motiva, pronašavši istovremeno u mladom Nikši Arčaninu zahvalnog i osobito nadahnutog protagonista Samsine agonije. U "Antigoni" Talijanske drame HNK Rijeka Ozren Prohić svoje autorsko čitanje antičke heroine i njezine sudbine stavlja u kontekst pojedinih interpretacija ove drame kroz kazališnu povijest, stvarajući tim intertekstualnim upisivanjima predstavu koja je intelektualno elaborirana ali istovremeno i vrlo uzbudljiva.
Zagrebačku je pak sezonu, možemo to slobodno reći, obilježio svojevrsni val interpretacija ruskih klasika, koji je otvoren nenadmašnim spektaklom "Rat i mir" Tomaža Pandura u HNK Zagreb, a zaključen zanimljivim Strelecovim čitanjem drame "Platonov" u GDK "Gavella". Iz tog su ruskog bloka dvije predstave zastupljene i u ovoj selekciji. "Mrtve duše" Satiričkog kazališta Kerempuh u režiji Dražena Ferenčine nude protočnu i koncentriranu interpretaciju Gogoljevog remek-djela, u kojoj je ovaj klasik pročitan uvjerljivo i svježe ali i dramaturški diskretno, čime je svevremena aktualnost predloška došla do punog izražaja. S druge pak strane, Ivan Popovski donio je ponešto radikalnije čitanje još jednog klasika, "Idiota" F. M. Dostojevskog, kroz predstavu u kojoj se kroz izvedbeno trajanje polagano otkidaju namjerno presiflirani slojevi, ostavljajući ansamblu predstave prostor da u potpunosti zaživi u tragediji jednog vremena. Posljednja zagrebačka predstava u ovogodišnjoj selekciji, predstava kazališta domaćina GDK "Gavella" "Prolazi sve" Dubravka Mihanovića u režiji Olivera Frljića donosi priču o jednom tihom i na prvi pogled nipočemu osobitom životu ispričanom iz potresno osobne vizure, na koju u konačnici, glavna junakinja koja se s tim istim životom i rastaje ima puno pravo.
I na kraju, volio bih reći kako svaki individualni izbor proizlazi iz upravo spomenute osobne vizure i ni na koji način ne može biti objektivan, a to sasvim sigurno vrijedi i za selekciju ovogodišnjih "Gavellinih večeri". U rukama nekog drugog izbornika, to je potpuno jasno, selekcija bi vjerojatno bila ponešto ili čak u potpunosti drugačija. Međutim, uvjeren sam da će ovaj izbor predstava svojim raznovrsnim ali u svakom pojedinom slučaju i zanimljivim poetikama publici Festivala pružiti tjedan dana istinskog uživanja u kazalištu.
dodatak obrazloženju u rujnu 2012.
Umjesto predstave "Samice" Jasne Žmak u režiji Matije Ferlina, koja zbog organizacijskih poteškoća ne može biti izvedena na "Gavellinim večerima", ovogodišnji izbornik odabrao je predstavu "Glorija" Ranka Marinkovića u režiji Saše Božića i produkciji Teatra &TD. Taj klasik domaće dramske književnosti kroz Božićevu autorsku prizmu i u suradnji s izrazito raspoloženim mladim ansamblom predstave predvođenim Natašom Dangubić, na ovom je mjestu pročitan kao posveta kultu tijela u svim svojim varijantama; od posvećene do profane, u hrabro drugačijoj inscenaciji Marinkovićevog komada.
Tomislav Zajec
