Redatelj: Slobodan Unkovski
Prevoditelj: Čedo Prica
Dramaturg: Dubravko Mihanović
Scenograf: Branko Hojnik
Kostimografkinja: Marita Ćopo
Autor glazbe i oblikovatelj zvuka: Davor Rocco
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Jezična savjetnica: Đurđa Škavić
Dramaturška suradnica: Jasna Andres
Asistentica redatelja: Morana Novosel
Fotografije: Jasenko Rasol
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić

Igraju:

Prozorov Andrej Sergejevič: Ozren Grabarić
Natalija Ivanovna, njegova zaručnica, a poslije žena: Bojana Gregorić Vejzović
Maša: Dijana Vidušin / Nataša Janjić Lokas
Olga: Jelena Miholjević
Irina, njegove sestre: Ivana Roščić / Anja Đurinović Rakočević
Kuligin Fjodor Iljič, gimnazijski nastavnik, Mašin muž: Sven Šestak
Veršinin Aleksandar Ignjatjevič, potpukovnik, zapovjednik artiljerijskog bataljuna: Ranko Zidarić
Tusenbach Nikolaj Ljvovič, barun, poručnik: Hrvoje Klobučar
Saljonij Vasilij Vasiljevič, kapetan: Živko Anočić
Čebutikin Ivan Romanovič, vojni liječnik: Filip Šovagović
Anfisa, dadilja, starica: Biserka Ipša
Ferapont, čuvar u zemaljskoj upravi, starac: Ingeborg Appelt
Fedotik Aleksej Petrovič, potporučnik: Filip Vidović
Rode Vladimir Karlovič, potporučnik: Matija Čigir

Inspicijentica: Snježana Majdak
Šaptačica na probama: Andrea Glad

Prva proba: 2. studenog 2013.
Premijera: 17. siječnja 2014.
Posljednja izvedba: 13. lipnja 2018.
Broj izvedaba: 58

Predstava traje tri sata, sa pauzom.

Potaknuti prvenstveno činjenicom da u svom ansamblu trenutno imamo niz sjajnih mladih glumica, posegnuli smo za jednom od najznačajnijih drama u povijesti svjetske književnosti, ne bi li Olgu, Mašu, Irinu, Nataliju Ivanovnu i ostale Čehovljeve (anti)junak(inj)e još jednom oživjeli na sceni, ovaj put u suigri Jelene Miholjević, Dijane Vidušin / Nataše Janjić Lokas, Ivane Roščić, Bojane Gregorić Vejzović... Vječna drama o čežnji za srećom i drugačijim životom, slojeviti klasik o neuzvraćenim ljubavima, potisnutim emocijama i neizgovorenim mislima, odbija moralizirati, optuživati ili propovijedati, već radije nastoji razumjeti čovjeka, nepostojanog u svojim slabostima i vrlinama. Čehov nije od onih pisaca koji su stvorili likove veće od sebe i nas; upravo suprotno - sav je u prisnosti, toplini, nenametljivoj duhovitosti i svakodnevnoj tuzi. Približiti njegov jedinstveni svijet današnjem gledatelju nije nimalo jednostavno, a ovaj zadatak povjeren je makedonskom kazališnom redatelju Slobodanu Unkovskom, koji je tijekom svoje dugogodišnje i bogate karijere postavio stotinjak predstava, te je jedan je od najuspješnijih i, nedvojbeno, najnagrađivanijih redatelja u regiji. I mada je režirao na mnogobrojnim pozornicama okolnih zemalja i Europe, od Beograda i Ljubljane, do Moskve i Atene, Unkovski dosad nikada nije postavio predstavu u Hrvatskoj...

Nagrade:

"Gavella i Europlakat Fair", 2014.
- najbolja glumica u premijernim predstavama sezone 2013./2014.: Jelena Miholjević

Nagrada hrvatskog glumišta, 2014.
- za najbolju predstavu u cjelini

"Nagrada Vladimir Nazor", 2014.
- Jelena Miholjević

"Iako smo posljednjih desetljeća vidjeli različite inscenacije Čehova, nikada do ove izvedbe nismo se susreli s komikom koja neprestano titra na rubu tako velike ranjivosti izvođača da može izazvati suze... (...) Ansambl Dramskog kazališta "Gavella" izvanredno je uspješno surađivao s makedonskim redateljem Slobodanom Unkovskim oko kompleksnosti Čehovljevih situacija. (...) Fenomenalan je Filip Šovagović kao vojni liječnik Čebutikin... Sjajan je i Ranko Zidarić kao ledeno miran, pristojan i odmjeren Veršinin. (...) Možda najsnažniju ulogu karijere ostvaruje i Bojana Gregorić Vejzović kao primitivna, okrutna Nataša Prozorova, svjesna da nikada neće zadovoljiti standarde aristokratskog doma, ali zato spremna na sve vrste teškoartiljerijske socijalne osvete. Sven Šestak svog je učitelja Kuligina, Mašinog muža, postavio s toliko nesmiljenosti prema višku malograđanskog morala lika, ali i sa zaigranošću i sposobnošću opraštanja, da prvi put otkad gledam interpretacije "Tri sestre" razumijem zašto ga je Maša kao osamnaestogodišnjakinja izabrala za muža." (Nataša Govedić, Novi list)

""Gavella" opet ima sjajnu predstavu. (...) ...cijela je protkana toplim humorom, onim koji često skriven leži u Čehovu samom. (...) Naslovne uloge tumače sjajna Jelena Miholjević, Dijana Vidušin i Ivana Roščić." (Bojana Radović, Večernji list)

"Unkovski se, naravno, vodio Čehovljevom i dalje problematičnom procjenom svojih drama kao komedija. Plač nije mogao suzbiti, ali je zato maksimalno pojačao smijeh i potrudio se od ansambla dobiti točne i jasne, na trenutke maestralno odigrane razloge za njega. (...) Svaki je član ansambla (...) u ovoj režiji dobio priliku da odigra najbolje što može i zna." (Igor Ružić, T-portal)

"Unkovski rabi tekst kao da je jučer napisan, Čehova ponajprije nalazi u sadašnjosti. (...) Vidjeli smo, dakle, "Tri sestre" sa četrnaest uloga, svaku izbrušenu individualno i oblikovanu u razvedenu shemu odnosa." (Tomislav Čadež, Jutarnji list)

"Jelena Miholjević kao Olga nudila je luckastost i životnu realnost, Dijana Vidušin kao Maša uvjerljivo je proživljavala slojevitost nesreće, Ivana Roščić kao Irina pristajala je na trpnju, Bojana Gregorić Vejzović imponirala je nijansiranom karakterizacijom beskrupulozne Nataše, a Ozren Grabarić životnom ravnodušnošću Andreja." (Andrija Tunjić, Vijenac)