Trg heroja

Posljednji Bernhardov dramski tekst praizveden je 1988. godine, uz demonstracije pred beckim Burgtheatrom, po cijoj je narudžbi bio napisan, i mnogobrojne osude, izmedu ostalih i tadašnjeg austrijskog predsjednika koji je u toj drami vidio "grubu uvredu austrijskog naroda". Takva reakcija možda se doima pretjeranom, no upravo je pretjerivanje kod Thomasa Bernharda umjetnicki princip, u cijem je kontekstu shvatljivije i proglašavanje vlastitih sunarodnjaka "debilima i manijacima". Obiteljsko okupljanje nakon pogreba beckog Židova, profesora Schustera, Bernhardu služi kao poligon gdje ce slobodno iznositi svoje poglede na suvremeno austrijsko društvo, u kojem je sve isto "kao trideset i osme". David Mouchtar Samorai, izraelski redatelj medunarodne karijere, s "Gavellinim" je glumcima oblikovao "Trg heroja" sa sviješcu o univerzalnosti price koju je Bernhard namijenio središnjoj austrijskoj pozornici, kao i o univerzalnosti metafore "Heldenplatza", trga koji je bio poprište kljucnih zbivanja u austrijskoj povijesti.

"Ovakav Trg heroja u Gavelli, iako računa na predizborna previranja i barem malo dublja razmišljanja o onima koji za nas i po nama vladaju, ipak nije još jedna satira na račun vlasti i nikako ga ne bi trebalo svoditi samo na to. Trg heroja je zgusnuta epopeja, posljednji čin obiteljske sage kakve su pisali drugi, ali koja sve govori – o naznakama incesta i preljuba, o težini karaktera takozvanih glava obitelji, o kompleksima mladosti... Uglavnom sve ono što mračno građanstvo srednje Europe nosi već kao nasljednu bolest." (Igor Ružić, "Radio 101")

"Glumački je ansambl sjajno uspio usvojiti prigušeni, detaljno precizni stil glume karakterističniji za slovensko negoli hrvatsko glumište. Naročito su se istaknuli Ivica Vidović, koji je ulogom čangrizavog, no istovremeno apatičnog ostarjelog profesora koji je izgubio brata ostvario jednu od značajnijih kreacija u posljednjih nekoliko godina, pa Helena Buljan u ulozi Gospođe Zittel, domaćice pokojnog profesora."
(Tajana Gašparović, "Slobodna Dalmacija")

"Platona našeg doba, Roberta Schustera, igra Ivica Vidović. Vidović je u pravoj mjeri ciničan, oštar, ljigavo prestrašen od bilo kakve konfrontacije s vlastitim neprijateljima. Fizički teško pokretan, psihički i "previše" živahno sarkastičan i narcističan. Najbolji je ipak u trenutku kada fizičku nemoć ili pad svog lika prikriva smijehom na vlastiti račun. Napravio je jedan od najsloženijih i najtežih likova svoje umjetničke karijere, posredno nam prokazavši mnoge dimenzije pasivnokritizerskog mentaliteta kojim smo okruženi." (Nataša Govedić, "Zarez")

"Jeste li Židov, goya ili übermensch, jeste li potomak Kaina ili Abela, vaše ravnopravno mjesto u svijetu i društvu ne smije biti upitno. Bernhard nudi takav poučak, David Mouchtar Samorai razgovijetno ga razlaže na pozornici, a ansambl Gavelle izuzetnim kreacijama pokazuje kako može neusporedivo više od onoga što se od njih tražilo proteklih godina. Zato ova predstava, u izvrsnom prijevodu Seada Muhamedagića, zaslužuje puno dublje razumijevanje od površna aktualnog smijuljenja na lamentacije o "političarima kao o crvenim i crnim svinjama"." (Želimir Ciglar, "Večernji list")