Sudnji dan

"Sudnji dan" Ödöna von Horvátha, pisca čiji su komadi "ponovno otkriveni za živo suvremeno kazalište", prvi se put predstavlja hrvatskoj publici, donoseći priču o upravitelju željezničke postaje, revnom "službeniku na svom mjestu", kojeg upropaštava trenutak nepažnje. Vodeći začudujuće aktivan dijalog s vremenom u kojem živimo, taj dramski tekst istražuje što se dogada s "malim čovjekom", kad ga nepreviđene okolonosti izbace iz njegove uhodane svakodnevice i suoče ga s mrežom društvenih pritisaka. Ispod urednih malograđanskih fasada von Horváth otkriva ljude spremne čak i ubiti, samo da ne budu odbačeni od zajednice koja im, paradoksalno, zabranjuje da budu sretni. Možda najpoznatiji po svojim "pučkim komadima" "Vrtnoj zabavi", "Pričama iz bečke šume" i "Kazimiru i Karolini", von Horváth i u "Sudnjem danu" duboko uranja u zbilju, nudeći pozornici tekst "izvanredne kritičke snage".

"Georgij Paro je redateljsku koncepciju u potpunosti stavio u službu teksta, dosljedno slijedeći upute autora kako u samom dramskom tekstu, tako i u nefikcionalnim tumačenjima vlastitih zamisli. To je proizvelo promišljenu, poetološko-estetski suvislu cjelinu... Veliki glumački ansambl, uz pojedinačna isklizavanja u blagu karikaturalnost i pretjeranu ekspresivnost, u cjelini se pokazao kao izvrstan. Uz izuzetnog Sretena Mokrovića kao šefa postaje, svakako valja istaknuti Dražena Kühna, koji je suverenom preciznošću utjelovio lik vlasnika drigerije, te Biserku Ipšu kao ljubomornu, ali istinoljubivu gospođu Hudetz." (Ana Prolić, "Vjesnik")

"Brojan i dobro ugođen ansambl izmicao je pred izazovom karikaturalnosti, gradeći žive, autentične likove... Dubravko Torjanac razborito je preveo Sudnji dan, osobito mareći za izazove scenskoga govora. Potmula i prigušena, mahom siva scenografija Dinke Jeričević skladno je disala s kostimima Irene Sušac. Svakako je presudno svjetlošću i tamom jezovitu atmosferu kafkijanskog prostora opustjelog duha gradio Olivije Marečić. Zašto je Paro 20 godina čekao priliku da režira u Gavelli!?" (Želimir Ciglar, "Večernji list")