Slijedi na repertoaru
Sokol ga nije volio
Četvrtak, 21. studenog
Prosudbeno povjerenstvo 34. "Gavellinih večeri" u sastavu:
Biserka Ipša, predsjednica
Anica Tomić, redateljica
Gea Vlahović, kazališna kritičarka
donijelo je odluke o nagradama:
Nagrada za najbolju mušku ulogu dodjeljuje se EMIRU HADŽIHAFIZBEGOVIĆU za ulogu Mahmuta Zolja u predstavi "Sjećaš li se Doli Bel" Kamernog teatra 55 iz Sarajeva u režiji Kokana Mladenovića
Nagrada za najbolju mušku ulogu 34. Gavellinih večeri dodjeljuje se čarobno zabavnoj, duhovito šarmantnoj i autentično iskrenoj glumačkoj reminiscenciji vremena, ljudi i vrijednosti kojih više nema, utjelovljenoj u liku maloga čovjeka socijalističke Jugoslavije razapetog silnicama ideološke zaslijepljenosti. Korištenjem humora kao poluge za postupno razotkrivanje njegove patetične tragičnosti, nastaje sentimentalno zaigrana karikatura oca sarajevske obitelji sredinom šezdesetih godina prošloga stoljeća, koja svojom snažnom životnošću, nostalgičnom artikulacijom i iskrenom ljudskošću u predstavi "Sjećaš li se Doli Bel" Kamernog teatra 55 iz Sarajeva u režiji Kokana Mladenovića, tvori najbolje muško glumačko ostvarenje festivala 34. Gavelline večeri. Ugrađujući u lik Mahmuta Zolja u kazališnoj adaptaciji romana Abdulaha Sidrana i dio vlastitog iskustvenog habitusa, Emir Hadžihafizbegović prepoznatljivom izvođačkom poetikom prekaljenoga komičara bešavno rastače tugu u smijeh i obrnuto, suvereno vladajući scenom u ulozi koja mu donosi nagradu za najbolju mušku ulogu ovogodišnjega festivalskog izdanja.
Nagrada za najbolju žensku ulogu dodjeljuje se NATAŠI MATJAŠEC ROŠKER za ulogu Sophie von Essenbeck u predstavi „Sumrak bogova“ Slovenskog narodnog gledališča Maribor u režiji Dalibora Matanića
Nagradu 34. Gavellinih večeri za najbolju žensku ulogu dodjeljujemo virtuoznoj kreaciji lika demonske manipulatorice koja bjesomučno plete mrežu intriga i ubojstava, sagrađenoj na spoju dijabolične erotičnosti, ledene seksualnosti i strastvene pohlepe. Koncentracijom koja u svakom trenutku plijeni pažnju, autoritarno prisutna na sceni, ona je istodobno opsceno amoralna i spektakularno nadmoćna, sve do trenutka svojega konačnoga pada, kada se naglo urušava u gotovo katatonično stanje, u izvanrednoj teatarskoj demonstraciji potpune moralne i ljudske propasti. Lik Sophie von Essenbeck iz slavnog filma Luchina Viscontija, u predstavi „Sumrak bogova“ Slovenskog narodnog gledališča Maribor i u režiji Dalibora Matanića, Nataša Matjašec Rošker igra s uzvišenim autoritetom beskompromisnog izvođačkog umijeća, gradeći ulogu koja je najsnažnije žensko glumačko ostvarenje ovogodišnjega festivala, te joj pripada nagrada za najbolju žensku ulogu 34. Gavellinih večeri.
Nagrada za najbolju režiju dodjeljuje se BOBI JELČIĆU za autorski projekt "Tri sestre" u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu
Nagradu za najbolju režiju 34. Gavellinih večeri dobiva minuciozno izrežirano autorsko čitanje drame Antona Pavloviča Čehova, koje snažnom redateljskom intervencijom postaje ishodište za kolektivnu teatarsku igru propitivanja, neprekidno brišući granice između onodobne fikcije i suvremene stvarnosti. Pažljivim seciranjem izvornika, ne libeći se razobličavanja zbilje posezanjem za karikaturalnim, nastaje dinamični situacijski patchwork osebujne poetike i senzibiliteta s uporištem u čehovljanskom ustroju situacije i likova, iz čega nastaje višeslojna predstava koja izvanredno funkcionira na svim razinama – režijski, estetski i konceptualno – a koja, pretvarajući kazališni čin u sukreatorsko iskustvo izvođača i gledatelja u promišljanju tema današnjice, ne propušta istodobno ponuditi i neku vrstu utočišta. Stoga Bobi Jelčiću pripada nagrada za najbolju režiju 34. „Gavellinih večeri, za autorski projekt „Tri sestre“ u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Nagrada za najbolju predstavu u cjelini dodjeljuje se predstavi "PETRIJIN VENAC" Dragoslava Mihailovića, u režiji Bobana Skerlića i produkciji Atelje 212
Nagradu 34. Gavellinih večeri za najbolju predstavu u cjelini dodjeljujemo izvanredno atmosferičnoj kazališnoj rekreaciji romana Dragoslava Mihailovića, koja arhetipsku temu ženske sudbine kao paradigmatske žrtve ubojitog provincijalnog patrijarhata doslovno raspliće na sceni, u kompleksnoj predstavi čija burna intimistička interpretacija klasika srpske književnosti snažno iskoračuje iz uobičajenog repertoarnog kazališnog mainstreama. U dramaturško-redateljskom rješenju Mile Mašović-Nikolić i Bobana Skerlića, jednu ženu i njezinu tragičnu sudbinu u neprekidnoj interakciji pletu tri glumice – Marta Bjelica, Jovana Gavrilović i Milica Mihajlović – čineći moćan troglas ženskoga identiteta „koji je preživio sve“. Estetikom glumačke suigre, oslanjanjem na poetsku začudnost u scenskoj interpretaciji i sugestivnom dinamikom teatarske cjeline, predstava „Petrijin venac“ Ateljea 212 predstavlja odličan primjer visokog repertoarnog kazališta koje zaslužuje nagradu 34. Gavellinih večeri za najbolju predstavu u cjelini.