31. "Gavelline večeri"
U potrazi za pulsirajućim kazalištem
31. "Gavelline večeri" održat će se, kao i obično, u mjesecu listopadu (od 01. do 11.), na pozornici teatra u Frankopanskoj, odnosno na sceni Zagrebačkog kazališta mladih (dvije predstave) te Hrvatskog narodnog kazališta (jedna predstava). "Gavelline večeri" u svom ovogodišnjem programu, u odabiru Borisa Svrtana, Sonje Kovačić i Dubravka Mihanovića, ravnatelja, producentice i dramaturga Gradskog dramskog kazališta "Gavella", obuhvaćaju 11 predstava, od čega je 8 u konkurenciji za nagrade, jedna će biti prikazana izvan konkurencije, na zatvaranju festivala, a tu su i dvije izuzetne produkcije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Tijekom 9 večeri gledatelji će moći vidjeti i usporediti kazališne uspješnice iz Novog Sada, Ljubljane, Rijeke, Beograda, Sarajeva, Zenice i Zagreba, predstave narodnih i gradskih kazališnih kuća iz regije, s nizom izuzetnih glumačkih ostvarenja i u poetikama koje se kreću od klasičnih pristupa, do smionih autorskih postupaka i projekata. Zajednički im je dramski tekst kao polazište, s izuzetkom naslova kazališta domaćina, "Kao na nebu", nastalog iz filmskog scenarija pretočenog u dramatizaciju. "Gavelline večeri" otvara "Duh koji hoda (Prometejev put)" koprodukcija Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada i Centra za razvoj vizuelne kulture, nastala u spisateljsko – redateljskoj suradnji makedonskog dvojca Dejan Dukovski – Aleksandar Popovski, koji su i prije uspješno surađivali, a sada nam se predstavljaju svojim zrelim radom, scenskom pričom polemično zagledanom u pitanje "Kako jedan individualac može funcionirati u svijetu kakav smo stvorili u posljednjih petnaestak godina?". Slijedi "Hinkemann" Zagrebačkog kazališta mladih, Ernsta Tollera i Igora Vuka Torbice, moćna antiratna dramska poema što nas vodi u samo srce intimnog košmara, opet uz pitanje: "Koja je točka loma u čovjeku, koja više ne može zacijeliti?" Preko studentskog Shakespeareovog "Julija Cezara", glumačkog ispita vođenog profesorima Krešimirom Dolenčićem, Ivicom Boban i Brankom Šturbejom, dolazimo do trećeg dana i slovenske "3 zime", predstave nastale po drami naše spisateljice Tene Štivičić, u režiji Barbare Hieng Samobor i produkciji Mestnog gledališča ljubljanskog. Freska povijesnih referenci i suvremenog bila, "3 zime" su naslov kojim je Štivičić na pozornicu dovela nekoliko generacija jedne obitelji, čiju intimu, tako tipično za ove nemirne prostore, uvelike oblikuju politički prevrati i šamaranja mahnitajućih ideologija. Potom je tu riječka rapsodija nadahnuta Krležom, s kojim je u suglasju, ali i kritičkom dijalogu spremnom na osporavanje. Sebastijan Horvat i Milan Marković Matthis, redatelj i dramaturg / dramski pisac, u "Nad grobom glupe Europe" na intrigantan način izvrću europsku izvanjsku umivenost i korektnost, pokazujući nam što se događa kad se "poslije stoljetnog sna "glembajevska Europa" budi u trenutku, dok brodovi davljenika isplivavaju na njenim obalama". Iduća predstava u konkurenciji festivala je "Mriješćenje šarana" beogradskog Ateljea 212, po tekstu jednog od najznačajnijih srpskih dramatičara, Aleksandra Popovića, u režiji Milana Neškovića. Komad je ovo o "prijelomnim povijesnim trenucima, političkim previranjima i velikim društvenim promjenama koje se paralelno događaju u jednoj kući", a bit će zanimljivo vidjeti njegovo novo, hvaljeno čitanje. Iza Popovićevog naslova na redu je iznimna sarajevska "Prosjačka opera" Kokana Mladenovića i Kornélie Góli, satirična komedija na temu Johna Gaya, o izvorno "najkorumpiranijoj vladi u engleskoj povijesti". U ovoj verziji materijal iz 1728. godine (is)korišten je kao predložak za analizu suvremenog raslojavanja društva, njegovih evidentnih nepravdi i vrištećeg nesklada. Slijedi "Kao na nebu" Kaya Pollaka, u režiji Renea Medvešeka i produkciji GDK "Gavella", scenski rad o moći glazbe i umjetnosti općenito da mijenja ljude i liječi ih, o potrebi za izražavanjem, o tišini i slušanju. Zatim je tu još jedna studentska produkcija, "Proletio je tihi anđeo", po motivima "Galeba" A. P. Čehova, u režiji Tamare Damjanović. Taj ispit o "prolaženju života mimo nas", otvoreni razgovor s ruskim klasikom, uvest će nas u svijet još jedne "Tri zime", ovaj put u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U usporedbi s ljubljanskom, predstava naše središnje nacionalne kuće, u režiji Ivice Buljana, dopušta si veći odmak od teksta, kao i razlikovnost u stilovima glumačke igre, sve to u dojmljivom rješenju scenskog prostora Aleksandra Denića. I na kraju, na svečanom zatvaranju festivala, publika 31. "Gavellinih večeri" moći će pogledati naslov "Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali", praizvedbu teksta Tanje Šljivar, jedne od najzanimljivih mladih dramskih spisateljica s ovih prostora, u režiji i glumačkoj kreaciji Mirjane Karanović, s kojom pozornicu dijeli Enes Salković. Jednostavna premisa – "kako vlastiti život ispričati nepoznatoj osobi tijekom jedne večeri" – poligon je za inventivna dramaturška rješenja i spremnost izvođača da zarone u emotivnu mapu lica i sebe samih, u potrazi za humanošću i pulsirajućim kazalištem, što je i zajednički nazivnik predstavama okupljenim na ovogodišnjim, 31. "Gavellinim večerima".
Boris Svrtan, Sonja Kovačić i Dubravko Mihanović
U Zagrebu, lipanj 2016.
