30. "Gavelline večeri"
Ljekovitost ansambl-igre
Ovogodišnje, jubilarne 30. "Gavelline večeri" održat će se od 3. do 13. listopada 2015. u Gradskom dramskom kazalištu "Gavella", s izuzetkom jedne predstave, koja će igrati u Hrvatskom narodnom kazalištu. Ovo izdanje Festivala tijekom devet večeri okupit će isto toliko predstava iz Splita, Rijeke, Sarajeva, Beograda, Maribora i Zagreba, osam u konkurenciji za nagrade, u odabiru Borisa Svrtana, Sonje Kovačić i Dubravka Mihanovića, ravnatelja, izvršne producentice i dramaturga Gradskog dramskog kazališta "Gavella", te jednu izvan konkurencije, na zatvaranju festivala, čiji je zajednički nazivnik "ljekovitost ansambl-igre". Redom je riječ o naslovima nastalim po dramskim ili dramatiziranim proznim tekstovima, s većim ili velikim podjelama, u produkcijama nacionalnih ili gradskih kazališta, dakle o naslovima koji se mogu uspoređivati i ogledati, i to ne samo zato jer dijele slične produkcijske uvjete, već i zato što su nošeni snažnim energijama izvođača koji uspostavljaju živo, polemično, otvoreno zajedništvo između sebe kao pojedinaca, ali i između sebe i publike, stvarajući onu vrst partnerske igre koja uspostavlja "suigru" s gledalištem, onaj fragilni, ali moćni Gavellin "Mitspiel". Takva ansambl-igra, uvjereni smo, ljekovita je ne samo za sâme ansamble i čitave kazališne organizme, već i za publiku koja joj svjedoči i pridružuje joj se, u sinergiji tvoreći jedinstveni, neponovljivi događaj – kazališnu predstavu, djelo sposobno navesti nas na suosjećanje, razmišljanje, preispitivanje, dijalog, aktivizam, dakle djelo sposobno i "liječiti".
30. "Gavelline večeri" stoga otvaramo "Idomenejem" Hrvatskog narodnog kazališta iz Splita, po tekstu Rolanda Schimmelpfenniga, vjerojatno najznačajnijeg suvremenog njemačkog dramatičara, na čijoj je partituri sazdanoj od motiva poznatih iz grčke mitologije Rene Medvešek sa splitskim ansamblom stvorio predstavu dirljivu u svojoj jednostavnosti i povjerenju u moć priče i glumca, ogoljenu i asketsku, no istodobno prepoznatljivo zaigranu i zanesenu. Slijedi Zagrebačko kazalište mladih i "#radninaslovantigona", čiji su autori Jazmin Sequeira i Luciano Delprato, dok režiju potpisuje Renata Carola Gatica. Mada s "Idomenejem" dijeli isto polazište – reinterpretaciju klasičnog mita, "#radninaslovantigona" bitno je drugačija predstava, politična sadržajem i istraživačka formom, koja osuvremenjuje i komprimira priču o Antigoni kako bi progovorila o sadašnjosti: o zviždačima i hakerima, o korporacijama koje su istinski ekonomski gospodari država. Zatim je tu "Divlje meso", makedonskog dramatičara Gorana Stefanovskog i Narodnog pozorišta Sarajevo, u režiji Dine Mustafića, predstava koja nas pita jesu li ovi prostori doista "prostori zaostalosti", a Europa prostor napretka i uspjeha, ili tako uspostavljena relacija ima i svoje naličje, pritom okupljajući ansambl u kojemu se zajedno pojavljuju neke od "sarajevskih glumačkih ikona" i izvođači nove glumačke generacije. Riječima redatelja: "Neke replike kod Stefanovskog i danas odjekuju zlokobno jer preispituju naš identitet, tradicijske vrijednosti koje su srušene, u jednom novom vremenu neoliberalne tržišne logike ekonomije koja melje obične živote." Četvrti naslov 30. "Gavellinih večeri" je "Daleka zemlja", Arthura Schnitzlera i Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, u režiji Anice Tomić. Ova tragikomedija o "nepodnošljivoj lakoći postojanja" jednog svijeta koji izumire i koji će ubrzo zauvijek nestati u ratu, govori o licemjerju kao društveno prihvaćenom ponašanju te njegovim posljedicama i razdirućem učinku na svijest i moral pojedinca, pri čemu gotovo dvadesetoročlani ansambl središnje nacionalne kuće, vođen posebnošću redateljskog postupka Anice Tomić, isijava zajedničkom kreativnom usredotočenošću i disciplinom, s dobrodošlim pukotinama plesne razuzdanosti i odlascima u prostore neočekivanosti i ludizma.
Nakon zagrebačkog HNK, na redu je Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca iz Rijeke, sa "Životinjskom farmom" Georgea Orwella, u režiji jednog od trenutno najagilnijih redatelja ovih prostora, Andrása Urbána. "Životinjska farma" predstava je izuzetne kolektivne energije, jakih simbola i naglašene političnosti, glasna i direktna, satkana od "buke i bijesa", pokreta i pjesme, s jedne strane neumoljivo ozbiljna, a s druge duhovito opuštena, predstava u kojoj nas riječki dramski ansambl još jednom podsjeća da je po svojem mentalitetu i dosezima među najkvalitetnijima u Hrvatskoj. Slijedi kazalište domaćin s "Kolovozom u okrugu Osage" Tracyja Lettsa, u režiji Slađane Kilibarde, gdje je oko Pulitzerom nagrađene nove "velike američke drame" okupljena vrsna glumačka ekipa, u čijem su središtu žene nekoliko generacija. I sâm glumac, Letts je na (su)igru pozvao trinaestoročlani ansambl, nudeći im "virtuozne dijaloge precizne scenske napetosti", rezultat čega je "velik komad dramskog kazališta koji zaslužuje i prvi i drugi pogled." Nakon predstave GDK "Gavella", zagrebačka će publika na 30. "Gavellinim večerima" moći pogledati Ibsenovu "Heddu Gabler", u produkciji Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora, u režiji Mateje Koležnik. Očišćena do srži sukoba upisanih u vlastito tkivo, u scenografskom rješenju koje uvelike uvjetuje i način igre, ova "Hedda Gabler" prati se kao triler, a doživljava kao egistencijalna drama s elementima tragedije, interpretativne dojmljivosti, redateljske dorađenosti i dotjeranosti postupka. Pretposljednja predstava Festivala najbolja je predstava ovogodišnjeg "Sterijinog pozorja", gdje je osvojila i glumačke nagrade, kao i nagrade za režiju i scenografiju – "Kazimir i Karolina" Ödön von Horvátha i beogradskog Ateljea 212, u režiji Snežane Trišić. Von Horváthovi karakteri izgubljeni su u potrazi za vrijednostima koje bi ih usmjerile i primirile, pa poput prikaza tumaraju svijetom što se doima kao da je navijen i čini se da tek što se nije raspao u bezglavosti vlastita gibanja. Upravo u toj "navijenosti" Snežana Trišić pronalazi sličnosti s vremenom u kojem živimo, a ansambl Ateljea 212 uvjerljivo ju prati u scenskom oblikovanju složene cjeline. I za kraj, na svečanom zatvaranju Festivala, nakon dodjele nagrada, bit će prikazana još jedna predstava beogradskog Ateljea 212, ponovno Lettsov "Kolovoz u okrugu Osage", u režiji Ljiljane Todorović. Kako je taj naslov i tamošnja uspješnica, s izuzetnom glumačkom podjelom, bit će zanimljivo usporediti dva "Osagea", nastala u dvije kazališne kuće, te tako zatvoriti još jedno, nadamo se uspješno i za gledatelje zanimljivo i poticajno, izdanje "Gavellinih večeri".
Boris Svrtan, Sonja Kovačić i Dubravko Mihanović
U Zagrebu, lipanj 2015.
