Redatelj i autor dramatizacije: David Doiashvili
Scenograf i kostimograf: Giorgi Lapiashvili
Glazba: Nikoloz Memanishvili
Koreograf: Konstantin Purtseladze
Oblikovatelj svjetla: Predrag Potočnjak
Igraju:
Sensei, autor: Damir Orlić
Gonsuke, njegov sluga: Dražen Mikulić
Shinzo, mladi muškarac: Igor Kovač
O-toshi, njegova mlada žena: Tanja Smoje
Vještica, čarobnica: Edita Karađole
Jin-hua, petnaestogodišnja prostitutka: Jelena Lopatić
Kirisuto: Andreja Blagojević
Pitanja kao odgovor
Jako je teško pisati o tome zašto upravo neki kazališni komad postavljamo na scenu, zašto smo odabrali upravo tog autora i zašto upravo to njegovo djelo. Kad bih mogao odgovoriti na ovo pitanje u nekoliko riječi ili rečenica, mislim da bih se prestao baviti poslom redatelja.
Živimo u toliko čudnom svijetu, toliko toga ima oko nas i toliko je puno pitanja na koja nemamo odgovore:
1. Gdje počinje poimanje umjetnosti a gdje ono prestaje?
2. Gdje živi ljudska mašta i živi li ona uopće?
3. Zašto toliko često bježimo od stvarnosti i zašto živimo u svijetu kojeg smo sami izmislili?
4. Možda je upravo taj svijet kojeg smo izmislili istinit? Ili je laž ono što mi nazivamo istinom?
5. Možda pravo kazalište i počinje ondje gdje izmišljeni svijet postaje realnijim od stvarnog života?
6. Možda sva moja pitanja nemaju smisla no ja želim da se ljudi to zapitaju pa makar i na sekundu.
Ono što bih osobno želio jest da se u ljudima koji će pogledati ovu predstavu
javi vjera u bolju budućnost, nada da će sutra sve biti bolje.
P. S. No, da bi sutra bilo bolje (nego danas), treba vjerovati u čudo!
David Doiashvili
