Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd
Autor adaptacije, redatelj i scenograf: Egon Savin
Prevoditelj: Kiril Taranovski
Kostimografkinja: Jelena Stokuća
Scenski govor: Ljiljana Mrkić Popović
Oblikovatelj svjetla: Dejan Draganov
Igraju:
Vojnicki, Ivan Petrovič: Branislav Lečić
Astrov, Mihail Lavovič: Nenad Jezdić
Jelena Andrejevna: Marija Vicković
Serebrjakov, Aleksandar Vladimirovič: Bogdan Diklić
Sofija Aleksandrovna (Sonja): Milica Gojković
Telegin, Ilja Iljič: Dubravko Jovanović
Marina: Aleksandra Nikolić
Nakon predstave, u atriju kazališta, razgovor s umjetnicima moderirat će Mira Muhoberac i Slavica Knežević.
Čehov je uveo vrijeme u dramu i dramu u vrijeme. Njegovi likovi pitaju se može li se promašeno zanemariti, a proteklo nadoknaditi. Zanosimo se da vrijeme koje je nepovratno prošlo, koje je donijelo godine i umor može u jednom trenutku postati nestvarno, da se može početi iznova s točke na kojoj je sve krenulo pogrešnim putem. Ali očekivana budućnost ne dolazi, novog života, u stvari, nema. Možete poboljšati društvene uvjete koliko hoćete, ali će uvijek biti ljudi čije će nade ostati iznevjerene, ambicije neostvarene, ljudi koji će se očajnički zaljubljivati u žene koje ih ne vole, koji neće znati iskoristiti priliku koja im se pruža. Neki će više voljeti beskorisnu ljepotu i vlastitu žrtvu nego korist ili dobit. Uvijek će biti ljudi koji će biti nesretni iz razloga koje nijedno društvo nije u stanju otkloniti zato što ti razlozi nisu politički ni socijalni, nego egzistencijalni. Čehovljeva drama uronjena je u vrijeme koje donosi događaje koje ćemo vidjeti i koji će nestati u vremenu koje nastavlja teći. "Ujak Vanja" je priča o isticanju vremena, kako se godine naših života pretvaraju u mjesece i dani u sate i minute, a zatim se ulijevaju u beskrajnu rijeku vremena. Rijeku bez obala.
Egon Savin
