Tit Andronik

U ekstremnim situacijama lakše se raspoznaju pokretački i djelatni mehanizmi po kojima funkcioniraju pojedinci i skupine. U "Titu Androniku" arhetipski su oblici manifestiranja ega, posesivnosti, mržnje i straha prepoznatljivi do bolne jasnoće. Ovu je autorsku ekipu međutim Shakespeareov komad zanimao iz dubljih razloga od puke povijesne analogije i dijagnosticiranja bolesti vremena sadašnjeg. Na razini teksta, usprkos dramskoj nesavršenosti, ovaj je komad zorna inkarnacija Shakespeareova genija, izglobljena iz vlastita vremena u dimenziju izvanvremenske univerzalnosti. Ako je mjerilo veličine nekog dramskog djela mogućnost njegovih različitih tumačenja, Shakespeare je tu svakako bez premca. Zapanjujuće je, zapravo osupnjujuće, kako svako ponovno iščitavanje teksta otvara nove razine značenja, poput nekog kriptiranog koda. No postoje slojevi koji se ukazuju tek u kazališnom otjelovljenju, tek u prožimanju sa živom glumačkom interpretacijom i individualnim ljudskim iskustvom. Shakespeareovo punokrvrno kazališno biće neodvojivo je od njegova dramskog genija. Tjelesno je neodvojivo od misaonog, dramskog i poetskog – to bi moralo biti ishodište svakog današnjeg čitanja Shakespearea.