Škrtac

Postavivši pred nas škrtog Harpagona, Molière se ne zaustavlja na pukom ismijavanju jedne ljudske mane. On Harpagonovu škrtost hiperbolizira do bolesti, pa Harpagon koji do bogatstva dolazi lihvarenjem, svoje ukućane tjera da žive isposnički život, sina želi oženiti za bogatu udovicu, a kćer želi udati za starca jer joj tada neće trebati osigurati miraz. Za sebe je pak izabrao mladu Mariane čiji su životni zahtjevi minimalni, pa škrtog starca neće puno koštati, već će mu dapače donijeti znatnu uštedu. Njegova kćer zaljubljena je naravno u drugog, a sin nepovratno čezne upravo za očevom izabranicom Mariane. No to je tek početak zapleta koji poput vrtloga usisava u sebe ostale likove. Oni pak neće samo pasti kao žrtve Harpagonove škrtosti, već i kao žrtve vlastitih karaktera. Harpagonova borba za blagom tako generira niz drugih borbi, a scena se pretvara u poprište laži, prijevara i bespoštednog rivalstva. I iako je Molière u "Škrcu" pisao o svom vremenu, njegov dramski svijet nevjerojatno nas podsjeća na onaj koji danas živimo, jer zaljubljenost u novac i vjerovanje u njegovu svemoć za nas je postala svakodnevna činjenica. Suvremeni lihvari danas možda ne nose kićene perike, naplaćuju se drugačijim putem i s vremenom su usavršili svoje metode iznude, ali karakterizira ih ista lakomost i pohlepa.