Don Juan se vraća iz rata

Libertinski razvratnik česta je pojava europskog kazališta od svog prvog pojavljivanja 1630. u drami "Seviljski zavodnik i kameni uzvanik"; njome je španjolski redovnik i dramatičar Tirso de Molina u europsku književnost uveo lik Don Juana, do tada poznatoga samo iz legende. U obradbi bezobzirnoga zavodnika plemića koji ismijava moral i krši sve norme ponašanja prikazao je nemoral plemstva, koji podriva državni poredak i sigurnost u društvu. Von Horváthov Don Juan 1918. se godine vraća iz rata, po svoj prilici uvjeren da ga je ratno iskustvo promijenilo. No njegova nagnuća i strasti još uvijek su tu, jednako razorne i snažne, te su "poprimile upravo metafizičke dimenzije"... Veliki europski dramatičar prve polovice 20. st. svoju je verziju legende smjestio u doba u kojem je i sam živio, u "vrijeme rasula svih dotad važećih i ustaljenih vrijednosnih sustava, u kojem pojedinac gubi čvrsto etičko i svjetonazorno uporište osobnoga postojanja, te grčevito traga za bar donekle pouzdanim osloncem vlastite egzistencije, ne uspijevajući ga naći." Upravo je ta atmosfera ono što nas ponajviše privlači ovom "Don Juanu", jer von Horváthov svijet i svijet u kakvom živimo u mnogočemu su si nalik. Paolo Magelli redatelj je koji vrlo dobro poznaje ansambl kazališta "Gavella", na čijoj je pozornici iza sebe ostavio niz važnih predstava, rađenih u tandemu s dramaturginjom Željkom Udovičić Pleština. Strastveni, polemični klasični komadi možda ponajviše odgovaraju njegovom temperamentu, a von Horváthova drama na dojmljiv način stapa eros i thanatos, promišljanja o ljubavi, ratu, (ne)vjeri...