Pra(faust)

Faust je dio životnog puta, kada sve što smo gradili, čemu smo život posvetili izgleda promašeno i bez smisla, spremni sve baciti u vodu zarad samo jednog trenutka utjehe. Jedini izlaz je iskušenje. Čovjek kada hrli u iskušenje, ne da bi dokazao svoju vjernost i postojanost, već da bi u padu našao olakšanje. Da bi se osvetio sebi i svom promašenom životu i makar u bolu osjetio pravi život… Da bi kaznio svoje godine koje su prošle, jer on hoće nazad u život, u mladost, u strast, neobuzdanost, zagrljaj. U takvim trenucima nas sluša i gleda cijeli svemir. I Gospod koji šuti i čeka, ali i đavao koji sve čežnje može ispuniti i vratiti vrijeme i mladost i ljepotu, vitalnost, ženu… Samo traži da mu pružiš ruku i prihvatiš iskušenje i već imaš sve. Sve osim slobode. Đavao daje iluziju slobode i drži te u vlasti. Kad primjetiš da si u njegovoj vlasti, to više nije važno, jer i više nisi onaj koji si bio. Faust je posljednja borba u kojoj ne pomaže ni pamet ni obrazovanje. Najpametniji čovjek ostaje bez svih argumenata kojima se tijekom života naoružao, bez znanja, bez mudrosti, bez smirenosti. Gdje je onda pomoć? Kako se boriti? „Faust“ je najteže od svih iskušenja- iskušenja besmisla. Ovo je komad o čežnji za životom.

Boris Liješević