Posljednje djevojčice

Danas, možda više nego ikad, živimo u sustavu koji je uspio u sebe integrirati sve sfere ljudskog postojanja: ponašanje, emocije, želje, ljubavi, nade, i od njih stvoriti profit. U takvom poretku nije ni čudo da prisustvujemo novom stupnju komodifikacije svih područja života, pa i samog rođenja. Radosti posjedovanja se šire u najdublje biološke i emocionalne sfere poput materinstva. A upravo je to ono što je ženu oduvijek određivalo i što se od nje očekivalo. Ona se i danas ne smatra vrijednom ako nema to društveno priznanje, ako nije majka. Žena koja nema dijete smatra se bezvrijednom pa je samim tim spremna na sve da bi se u toj ulozi ostvarila. Idealno polazište za pretvaranje ove primordijalne želje u robu. Djeca postaju resurs kao i svaki drugi, nešto nad čim možeš imati vlasništvo. Na mjestu gdje je materinca postala tvornica, a dijete savršeno upakirani skupi proizvod, počinje ova priča.