Atelje 212, Beograd
Redatelj: Paolo Magelli
Dramaturginja: Željka Pleština Udovičić
Scenograf: Darko Nedeljković
Kostimograf: Leo Kulaš
Autori glazbe: KOIKOI (Marko Grabež / Ivan Pavlović Gizmo /Emilija Đorđević / Ivana Miljković)
Tekstovi songova: Gioia magelli
Koreograf: Boris Lukman
Igraju:
Voja Brajović
Hana Selimović
Ivan Mihailović
Dragana Varagić
Isidora Simijonović
Marko Grabež
Drugi dio Zellerove dramske trilogije („Majka“, „Otac“ i „Sin“) je tragikomična obiteljska priča fokusirana na ostarjelog oca koji se bori s demencijom. Zeller, baveći se procesom starenja i, u datim okolnostima, izvrnutim odnosom oca i kćeri, dovodi u pitanje i postojanost kategorija istine i realnosti. Ova predstava je priča o demenciji u obitelji, o odnosu oca i kćeri, o ljubavi i gubitku. Intimna priča koja nam pomaže i omogućuje otvoriti vrata vlastitog doma, osvrnuti se i pogledati u vlastite korijene, u obitelj, u oči onima koji nas okružuju. Tekst pri tome provocira žanrovskom nedorečenošću koja nas šeta od psihološkog trilera do tragikomedije.
