Redatelj: Jagoš Marković
Scenograf: Miodrag Tabački
Kostimografkinja: Zora Mojsilović
Suradnica za scenski govor: Ljiljana Mrkić Popović
Umjetnička savjetnica: Mani Gotovac
Igraju:
Naci (Ignjat Jacques) Glembay, bankar, šef firme Glembay Ltd, pravi tajni savjetnik: Boris Cavazza
Barunica Castelli-Glembay, njegova druga legitimna supruga: Anica Dobra
Dr. phil. Leone Glembay, sin Ignjata i prve mu supruge rođene Basilides-Danielli: Nikola Ristanovski
Sestra Angelika Glembay, dominikanka, udovica starijeg Glembajevog sina Ivana, rođena barunica Zygmuntowicz Beatrix: Jelena Đokić
Titus Andronicus Fabriczy-Glembay, kuzen bankara Glembaja, veliki župan u miru: Vlastimir Đuza Stojiljković
Dr. iuris Puba Fabriczy-Glembay, advokat, pravni savjetnik firme Glembay Ltd, njegov sin: Branislav Trifunović
Dr. med.Paul Altmann, liječnik: Tanasije Uzunović
Dr. theol. et phil. Alojzije Silberbrandt, informator baruničina sina i njen ispovjednik: Svetozar Cvetković
Oliver Glembay, sin barunice Castelli i bankara Glembaja: Mladen Sovilj
Ulanski Oberleutnant von Ballocsanszky: Stefan Trikoš
Kamerdiner: Aleksandar Đurđić
Bilješke nakon pokusa II čina "Glembajevih" u režiji Jagoša Markovića
Glembajevi postoje u mreži raznih diskursa - građanskog, ekonomskog, moralnog, kazneno-pravnog, psihoanalitičkog. Ili u labirintu života, političkog, materijalnog, umjetničkog i ljubavnog. Zbir tih opstojnosti stvara koherentan i složen narativ združen pod znakom Glembay. Kada Glembajevi prvi put izlaze na scenu, oni su već u krizi. U bankrotu. Na svim razinama, u svim pravcima. Glembajevsko rasulo odmah pokazuje svoju ambivalenciju. Ovo je faktički raspad jedne bivše sile koja je krivo računala i koja je ispala iz mehanizma povijesti, ali u isto vrijeme, iz tog rasula, rađa se druga sila, što obnavlja ispražnjena mjesta, što vrti isto unutar istog pobjedničkog kruga. Glembajevi - "zločinci i ubojice" i njihova ekonomija pljačke dominiraju poviješću. Povijest mijenja smjer, samo u istom pravcu. Uvijek ista, u drugom plaštu. Glembajevi se raspadaju kao pojedinci, kao subjekti, ali glembaizam kao sustav, funkcionira i dalje. Bespijekorno. Glembajevi svoju moć osiguravaju silnim gomilanjem laži. Nitko valjda i nigdje na svijetu ne govori toliko, ne upada u trans rečeničnih kaskada, ne pokorava sve frazama, kao što to rade Glembajevi. Cijela ta fasada riječi, laži, osmijeha i opsjena razvija se samo kako bi prekrila ono bitno, kako bi zatomila ono na čemu njihovo društvo počiva, to jest na zločinima kao izvoru njihova života. Glembajeve je prije puno stoljeća osovio zločin. Zločin je uzidan u cijeli njihov sustav. On je uvijet njihova opstanka.
Mani Gotovac
