Slovensko mladinsko gledališče, Ljubljana
Po motivima Baala Bertolta Brechta
Redatelj: Vito Taufer
Dramaturg: Dubravko Mihanović
Scenografkinja: Zora Stančič
Animacije: Andrej Kamnik
Kostimografkinja: Barbara Stupica
Autor glazbe: Aleksander Pešut - Schatzi
Glazbeni aranžmani: Vasko Atanasovski Trio
Koreografkinja: Natalija Manojlović Varga
Lektorica: Mateja Dermelj
Oblikovatelj svjetla: David Cvelbar
Oblikovatelj zvuka: Silvo Zupančič
Prijevod na hrvatski jezik: Asja Kišević
Igraju:
Baal: Ivan Godnič
Akademikova žena, Ekart, Drvosječa: Jure Ivanušič
Poslanik, Jana, Ženoubojica, Psihijatrica, Prvi policajac, Drvosječa: Uroš Maček
Domaćin, Lojzka, Skladištar, Joc, Pljačkaš, Psihijatrica, Drvosječa: Robert Prebil
Emilija, Kurir, Diler, Psihijatrica, Prvi seljak, Drugi policajac, Drvosječa: Matej Recer
Akademik, Drugi pijanac, Župnik, Mama, Psihijatrica, Drvosječa: Ivan Rupnik
Poslanikova žena, Prvi pijanac, Zala, Varalica, Psihijatrica, Drugi seljak, Drvosječa: Dario Varga
Jan, Naci, Švercer, Psihijatrica, Liječnik, Drvosječa: Matija Vastl
Glazbu uživo izvodi Vasko Atanasovski Trio
Vokal, saksofon, flauta: Vasko Atanasovski
Gitara: Dejan Lapanja
Bubnjevi, udaraljke: Marjan Stanić
Pjesmu "Preporođenje" Srečka Kosovela uglazbio Jure Ivanušič.
Predstava se igra uz prijevod na hrvatski jezik.
Nakon predstave, u atriju kazališta, razgovor s umjetnicima moderirat će Mira Muhoberac i Barbara Nola.
Lišen revolucionarnog naboja svog stotinu godina starijeg prethodnika, Baal-narcis luta suvremenim svijetom, a Rozman to koristi da bi detektirao niz anomalija Slovenije, ali i ne samo Slovenije, danas. Epizodno, pred nama se tako nižu beskrupulozni poslovni ljudi, blazirani konzervativni akademici, pseudoliberali, fašistoidni domoljubi, dileri, šverceri imigrantima i prostitutkama, župnici-pedofili, lokalni momci spremni nasrnuti na izbjeglice koje su se pojavile "s njihove strane granice"... Prema onoj dobro poznatoj metafori o kamenu bačenom u ustajalu vodu, Baal je kamen, a voda koju je uzmutio je društvo, zagađeno mnogočime. Roza pritom ne moralizira niti zdvaja, on se zeza. (...) Ima neke "češkosti" u tom humoru, topline, melankolije i blagosti. Njegova drama nije sarkastična, ni rugalačka. Roza je pjesnik, poput Brechta i Baala, a ovdje je napisao dramu u stihovima, poetičnu i nadahnutu, živo zainteresiranu za društveni kontekst. Pisac pritom vjeruje u to da je književnost bitna, još uvijek, ne kao sredstvo preodgoja, radije kao prostor moguće usporedne ljepote, mnogostrukosti tumačenja, dijaloga, slobode, a u kazalištu i užitka igranja, govorenja, slušanja.
Dubravko Mihanović
