Ženidba

"Posve nevjerojatan događaj u dva čina", podnaslov je što ga je Nikolaj Gogolj dodijelio ovom svom komadu. Specifična, pomalo neuhvatljiva duhovitost ruskog klasika, jednog od rijetkih koje nisu osporavali ni realisti ni modernisti, vidljiva je već u nazivniku "Ženidbe", a i uvodne riječi Potkolesinove, s onim ozbiljno-duhovitim "Živiš, živiš, pa ti se najposlije sve nekako zgadi.", najavljuju jedinstven karakter pisca i njegova teksta. Pred nama je, naime, komedija, no tragičnost je upisana u Gogoljev dramski mentalitet i kolikogod nam smijeha priuštio, on ne može, a da ne progovori o čovjekovoj tjeskobi, praznini i usamljenosti. Zbog toga je i riječ o tako sjajnom piscu, od Nietzschea nazvanom "rodonačelnikom moderne dekadencije", autoru oko kojeg su se, povodom 200. mu godišnjice rođenja, sukobili Rusi i Ukrajinci, želeći ga "za sebe", odnosno tvrdeći da pripada upravo njihovoj - i, dakako, samo njihovoj - nacionalnoj književnosti. Isprva misleći da će biti činovnik, jer "to je korisnije za Rusiju", Gogolj se, srećom, nije mogao oduprijeti zovu pisanja, te je za života prošao put od potcijenjenog autsajdera do najpoznatijeg ruskog književnika, završivši život u bolovima i depresiji, uslijed koje je i zapalio sve svoje neobjavljene tekstove, među njima i drugi dio legendarnih "Mrtvih duša". No mada je napustio ovaj svijet sa samo 43 godine, ostavio je iza sebe dovoljno besmrtnih redova, među koje zasigurno pripadaju i oni zapisani na stranicama "Ženidbe".
Mateja Koležnik, slovenska redateljica redovito prisutna i na hrvatskim scenama, u svom je bavljenju kazalištem uvijek u potrazi za tekstovima s "odlično napisanim karakterima", koje najčešće pronalazi u korpusu suvremene dramaturgije. I u našem je teatru tako dosad potpisala režije LaButea ("Lom"), odnosno McPhersona ("Brana"), mnogo se više baveći glumcem i likom, nego konceptom i "redateljskim čitanjem". Stoga i od "Ženidbe" možemo ponajprije očekivati studiju karaktera i njihovih odnosa, kao i rad s glumačkom vještinom transformacije, koja će se nužno morati susresti i s pojmovima poput "karikaturalnog" ili "grotesknog", nezaobilaznima kad je Gogolj u pitanju. Pisac je to, naime, koji "oblik dovodi do izobličenja, a smisao do besmisla", otkrivajući u tome "neki sarkastičan nesklad", skriven u "običnim ljudima čija duša ne teži za sveopćom ljepotom, već za najminimalnijom socijalnom egzistencijom".

Nagrade:

"Gavella i Europlakat Fair", 2011.
- najbolji glumac u premijernim predstavama sezone 2010./2011.: Ozren Grabarić

"Slovenska redateljica Mateja Koležnik ponovno nije razočarala: njezina režija Gogoljeve komedije "Ženidba" u zagrebačkoj Gavelli zaokružena je i nenametljiva predstava što iznosi na površinu zagonetni mehanizam autorove poetike. "Ženidba" nije klasična komedija nego je više pomalo jeziva studija ljudske osamljenosti." (Tomislav Čadež, Jutranji list)

"Dojmljiva voajerska groteska. (...) Glumački ansambl "Gavelle" oblikovao je vrlo upamtljive karikature, s tim da su oni koji su ga ponajviše formirali na tjelesnoj ekspresivnosti, jer tako je mišljena predstava, napravili i ponajbolji posao. (Helena Braut, Vjesnik)
"Odlična glumačka postava pokazala je zašto je i danas bitno igrati klasike." (Bojana Radović, Večernji list)

"Zbog sjajnog poigravanja trajanjem svog jadanja i opetovanog uzdisanja, kao i drugih vehementnosti i naglih prevrtanja oko trosjeda, pri čemu ne smijemo zaboraviti ni njezinu vještinu slatkorječive "prodaje prosaca", Jelena Miholjević u roli Fjokle vodi Gavellinu "Ženidbu" u smjeru ismijavanja figure Velikog Poduzetnika kao prosječnog primitivca. Bravo. (...) Valja svakako istaknuti i veliku komičarski snagu Dijane Vidušin, koja je potencijalnu mladenku Agafju Thonovnu odigrala s toliko užitka u rastjerivanju prosaca, da se završetak komada činio istinskim happy-endom." (Nataša Govedić, Novi list)

"Nastala je izvrsno organizirana, poput crtanog filma izoštrena, dinamično koreografirana (savjetnik za scenski pokret je Matija Ferlin) predstava u besprijekorno aseptičnom scenografskom prostoru Ive Knezovića, uz uživo izvedene, inventivno uklopljene ironično sentimentalne napjeve Svadbasa. Svojim majstorski uvježbanim, pojedninačnim i skupnim pokretom glumci iskazuju neizmjernu moć igre." (Marija Grgičević, Kulisa.eu)