Redatelj: Dražen Ferenčina
Prevoditeljica: Irena Lukšić
Adaptacija teksta: Dubravko Mihanović
Scenografi: Dražen Ferenčina i Marita Ćopo
Kostimografkinja: Marita Ćopo
Autor glazbe: Mate Matišić
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Fotografije: Jasenko Rasol
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić
Igraju:
Vlado: Hrvoje Klobučar
Lea: Dijana Vidušin
Željka: Ksenija Pajić
Kazimir: Ranko Zidarić
Amanda: Ivana Roščić
Ksenija: Ana Kvrgić
Zdenko: Dražen Kühn
Doktorica: Perica Martinović
Isus Krist: Pero Kvrgić
Pio: Nenad Cvetko
Inspicijentica: Ana Dulčić
Šaptačica na probama: Andrea Glad
Prva proba: 20. ožujka 2013.
Premijera: 11. svibnja 2013.
Posljednja izvedba: 12. ožujka 2014.
Broj izvedaba: 15
"Vrijeme je novac." ili "Novac je izvor svih zala.", tek su neke od izreka upućenih novcu, a koje bi se sve mogle primijeniti i na ono čime se bavi Viktorija Nikiforova, suvremena ruska dramatičarka, redovito postavljana na pozornicama i izvan granica svoje domovine. Gotovo programatski ispisujući tekst u kojem se sve vrti oko novca, i gdje bez brižljivo pripremljene računice nije moguće ni zatrudnjeti, ni roditi, ni umrijeti, ni zaposliti se, ni dati otkaz, ni kupiti stan, ni biti u intimnom odnosu, Nikiforova nam pokazuje kakvi smo postali i kamo nas je dovela vjera - čak i ako je nismo imali, jer izbora zapravo nije ni bilo - u ono što nazivamo "liberalnim kapitalizmom". Njena drama pritom nije docirajući moralitet, već komedija, društveno angažirana i premrežena našim svakodnevnim tugama, britka u opažanju i satirična u postupku. Karakteri kojima se bavi ljudi su poput nas, osobe koje su se "zaigrale" u supermarketu ili krivo procijenile koliki kredit mogu otplaćivati, pa su se odjednom zatekle u situaciji većoj od njih, iz koje sada trebaju pod hitno izaći, kako god znaju... Svijet Moskve iz 2006. godine adaptacijom je ovdje postao svijet Zagreba danas, gdje građane doista gutaju krediti, gdje im ne daju da usele u stanove koje su pošteno platili i gdje se netko drugi, uglavnom povezan i s politikom, bogati na njihov račun...
Nagrade:
"Gavella i Europlakat Fair", 2013.
- najbolja glumica u premijernim predstavama sezone 2012./2013.: Dijana Vidušin
''Najveći teret predstave iznio je Hrvoje Klobučar. On glumi prirodno i uvjerljivo, a nijanse u promjenama raspoloženja (...) iznosi bez pretjerivanja držeći intenzitet emocija na točnoj i primjerenoj razini do sama kraja. Jednako se tako i Dijana Vidušin dobro snašla u ulozi Lee, iznenađujući publiku energičnim monologom izgovorenim u telefonsku slušalicu odavno isključena telefona.'' (Lidija Zozoli, Vijenac)
''Predstava koju je u duhu crne komedije režirao Dražen Ferenčina ima zabavnih i potresnih trenutaka. Za one zabavne zaslužna je prije svega Ivana Roščić u briljantnoj i karikaturalnoj interpretaciji slikovite Amande, a za one potresne, koji predstavi daju umjetnički dignitet, tu je neuništivi Pero Kvrgić u komentatorskoj ulozi Isusa Krista. (...) Dražen Kuhn izvrsno utjelovljuje epicentar političke korupcije.'' (Denis Derk, Večernji list)
''Kuhnov je lik okosnica političke korupcije uprizorenja, kao i model u kojem lako prepoznajemo domaće političare; (...) Kvrgić je glumački majstor zato što nikada ne pristaje na jednoslojno postavljanje role. Tako i u ulozi ''spasitelja'' plijeni apeliranjem na sekularnu, sartrijansku savjest publike: ''Niste glupi! Pa idete u kazalište!'' (...) Vrlo uspjele humorne minijature prostitutki koje zajednički odrađuju seksualne zahtjeve svojih mušterija, pritom lakonski čavrljajući isključivo o financijskim transakcijama, postavile su Ana Kvrgić (Ksenija), i Ivana Roščić (Amanda), s time da je Roščićeva izvrsno odigrala i beskrupuloznost svog lika." (Nataša Govedić, Novi list)
''Podcrtavajući dramsku strukturu teksta i adaptacije, redatelj Dražen Ferenčina jasno je i dosljedno iščitao tekst, oformio likove i pustio glumce da izgrade uloge.'' (Petra Jelača, Lider)
"Gavellina glumačka ekipa je i ovaj put jako dobra i usklađena. Hrvoje Klobučar dobio je ovaj put pomalo netipičnu ulogu, ali u kojoj se ponovo snašao kao riba u vodi. (...) Bližeći se kraju, predstava je sve upečatljivija..." (Elizabeta Hrstić, Politika plus)