Slučajevi običnog ludila

Komedija kao žanr odavno je postala znakom prepoznavanja čitave češke kulture, kao i jedan od njihovih najreprezentativnijih "izvoznih proizvoda", jednako u književnosti, kao i u kazalištu ili na filmu. Petr Zelenka ovdje nije sasvim nepoznat autor - njegov film "Dugmetari" (1997.), gdje Zelenka potpisuje scenarij i režiju, igrao je u zagrebačkim kinima te je naišao na nepodijeljene pohvale u novinskim napisima. I " Slučajevi običnog ludila ", tekst praizveden 2001. u Pragu, u autorovoj režiji, svojim dramaturškim oblikovanjem ne samo da prizivaju filmski duh, već i npr. neke montažne postupke preuzete iz sedme umjetnosti. Priča je to koja osvaja onako kao što nas osvaja dobar europski "mali" film: "svakodnevnošću" koja je s jedne strane prepoznatljiva, a s druge začudna; istovremenom nepretencioznošću i "art"- pristupom; likovima koji su poput nas, a opet čine stvari koje mi - barem tako vjerujemo - ne bismo nikad činili... U " Slučajevima običnog ludila " nema ničeg teatralnog, velikog, (pre)naglašenog; ovaj je tekst sav sazdan od običnosti i uspjet će zaživjeti na sceni tek ukoliko s publikom uspije biti "na ti". Doduše, Petr - vjerojatni glas pisca - njegov izgubljen otac i majka koja grozničavo želi dati krv, prijatelj Muha koji živi s lutkom jer ga jedino ona razumije, ili pak nastrani mu šef, a u "Slučajevima" svatko u sebi nosi neku "iščašenost", dovoljno su pitoreskni, a opet dostatno živi i stvarni ljudi, da bismo s njima mogli s lakoćom komunicirati.

Nagrade:

"Gavella i Europlakat Fair", 2009.
- najbolja glumica u premijernim predstavama sezone 2008./2009.: Biserka Ipša

""Slučajevi običnog ludila", crna obiteljska komedija Petra Zelenke, suvremenog češkog filmskog redatelja, scenarista i dramatičara (u nas najpoznatijeg po filmu "Dugmetari"), novi je repertoarni pogodak Darka Stazića, ravnatelja zagrebačkog Dramskog kazališta "Gavella", koji je u posljedenje dvije godine producirao zbilja ozbiljan repertoar iz ruku ozbiljnih autora". (Tomislav Čadež, "Jutarnji list")

"Dora Ruždjak Podolski uistinu je redateljica od formata. U svim uvjetima nudi nove i svježe izazove tragajući neopterećena tradicijom (ali i obilno se služeći njome) za novim scenskim r azglobljenjima." (Želimir Ciglar, "Večernji list")

"Majka Biserke Ipše pravi je biser, te je šteta što tu vrsnu glumicu ne viđamo češće, u većim i kvalitetnijim ulogama; slično bi se moglo ustvrdit i za Oca u interpretaciji Ivice Vidovića." (Boris B. Hrovat, "Vjesnik")

"Enes Vejzović izvanredno igra lik nesretnog i višestruko požrtvovnog Petra - odanog prijatelja, romantičnog zaljubljenika, izmučenog sina hipohondrične majke i deprimiranog oca. (...) Briljiara i Nenad Cvetko u ulozi krajnje idealističnog i isto toliko usamljenog, u vlastitu čahuri zatvorenog Muhe. (...) Ulogu za pamćenje napravio je i Ivica Vidović kao Petrov otac. Što je stariji, Vidović igra sve nijansiranije, u ovom slučaju plijeneći diskretnom promjenama protagonistove beznadnosti u nagovještajeve iskrene potrebe za ljudskim kontaktom. Ivana Bolanča u ulozi lutke Eve zaslužna je za utemeljenost čitava uprizorenja u zoni ironijski obojane fantastike, u kojoj lutke o ljudima znaju više no što je slučaj sa službenim "stvoriteljima svijeta". Jelena Miholjević igra toplu, ekscesnu i teatralnu Sylvie, besprijekorno pazeći na ravnotežu humora i intelektualne britkosti. Pohvaliti nam je i Ranka Zidarića u roli naivnog Aleša, kao i Sinišu Ružića (Jiri) čiji monolog o vremenima kad se žene još nisu sramile svojih muškaraca, nego su u njima prepoznavale "heroje otpora", predstavlja jedno od najkritičnijih mjesta predstave. (...) Redateljica Dora Ruždjak Podolski i njezina dobro odabrana, posvećena u glumačka ekipa svakako su dokazali da vapimo za komediografskim repertoarom u čijem bi zrcalu nalazili istinsko suosjećanje, a ne prezir prema ljudskoj vrsti." (Nataša Govedić, "Novi list")