Redateljica: Tamara Damjanović
Autorice dramatizacije: Nina Bajsić i Tamara Damjanović
Dramaturginja: Nina Bajsić
Scenografkinja: Dinka Jeričević
Kostimografkinja: Marita Ćopo
Autorica glazbe: Katarina Ranković
Autor zvučnih efekata: Nenad Kovačić
Autorica tekstova songova: Tamara Damjanović
Koreografkinja: Nikolina Medak
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Jezični savjetnik: Damir Karakaš
Asistentica scenografkinje: Irena Kraljić
Slikarski radovi: Marina Marić i Damir Medvešek
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić
Autor fotografija: Jasenko Rasol
Igraju:
Dječak: Filip Križan
Otac: Darko Milas
Majka: Ivana Bolanča
Baka: Ana Kvrgić
Sestra: Tena Nemet Brankov
Nenad: Igor Kovač
Pejo: Amar Bukvić
Marina: Anja Đurinović Rakočević
Učiteljica Vahida; Baba Vuna; Tetka iz Zagreba: Barbara Nola
Lugar; Veterinar Zlatko; Vojnik JNA; Ustaša 1: Enes Vejzović
Djed Pave; Čovjek iz grada ili priviđenje; Doktor; Vojnik JNA 2; Ustaša 2: Janko Rakoš
Inspicijentica: Snježana Majdak
Šaptačica: Marina Fakac
Prva proba: 27. studenog 2017.
Premijera: 31. siječnja 2018.
Predstava traje sat i 50 minuta, bez pauze.
"Sjećanje šume", kako je zapisano uz ovaj roman, "mala je velika knjiga", "snažna, ogoljena, surova proza u kojoj jezik titra na granici pojavnoga", priča o odrastanju u već prepoznatljivo Karakaševoj Lici, kraju gdje se emocije teško pokazuju i gdje nije lako biti drugačiji. Junak "Sjećanja šume" senzibilni je dječak / mladić sa srčanom manom, a epizode kroz koje prolazi opore su, duhovite, živopisne minijature izuzetne topline i autentičnosti. Veterinari, vračare, sitni kriminalci, mrki djedovi i brižne majke, otac kao personifikacija neupitnog patrijarhata, i životinje, posvuda, slikoviti bestijarij u oku pripovjedača ništa manje sugestivan od svijeta ljudi, izranjaju iz nigdine koja osjeća dah mora, ali sol joj stiže tek u kosi najslobodnijih. Prenijeti ovakav materijal na pozornicu izazovno je i maštotvorno, a Tamara Damjanović i Nina Bajsić autorice su koje tekstu pristupaju kao pulsirajućem tkivu otvorenom za nadogradnju...
Roman "Sjećanje šume" dobitnik je Nagrade "Kočićevo pero" te prve Nagrade Fric, koju za najbolju neprevedenu prozu protekle godine dodjeljuje tjednik Express.
Nagrade:
12. Gumbekovi dani, 2019.
- nagrada za najboljeg glumca: Filip Križan
"Na generalnoj probi u Gavelli u utorak bilo je ljudi koji su plakali, ali se na mjestima čuo i zvonki smijeh. Karakaš je duboko istinit, ljudski i politički." (Boris Rašeta, 24express)
"Moćan prikaz obitelji i odrastanja u surovom ličkom selu… Adaptirajući Karakašev roman, temeljen na emocijama i poetičnim zapisima, redateljica Tamara Damjanović i dramaturginja Nina Bajsić opredijelile su se za govor zvuka i jezik pokreta kao bitne kazališne alate u insceniranju priče." (Nina Ožegović, T-portal)
"Sjajno uigranu glumačku ekipu, koju je publika nagradila oduševljenim pljeskom, predvodi mladi Filip Križan kao Dječak, ulogu Oca uvjerljivo je ostvario Darko Milas, no i svi ostali glumci odlično su oživotvorili svoje likove…" (Mirela Drkulec Miletić, Zagrebački list)
"Surovi svijet iz romana ovdje ima gotovo bajkovitu vizualizaciju. Predstava je u cjelini dojmljiva, ostavlja gorak okus u ustima u zemlji u kojoj je nasilje nad slabim često "privatna stvar"… Glavnu ulogu Dječaka sjajno je odigrao Filip Križan. (…) Ključnu scenu drame odigrali su Ivana Bolanača i Darko Milas." (Bojana Radović, Večernji list)
"Kazališno "Sjećanje šume" poprima gotovo opipljiv intenzitet pravog emocionalnog vlaka smrti." (Gea Vlahović, 24express)
"Darko Milas ukrao je predstavu, dugo nakon što ste je odgledali razmišljat ćete o njegovoj ulozi. Lik patrijahalnog oca zlostavljača daje trodimenzionalno i duboko ljudski." (Snježana Pavić, Globus)
""Sjećanje šume" uspješno je i promišljeno pretakanje lirskog romana u tek naizgled malu, poetičnu predstavu koja ispod svog vela skriva brojna zgodna izvedbena i redateljska rješenja." (Igor Tretinjak, Vijenac)
"Tamara Damjanović uspijeva vrlo slobodnim korištenjem romaneskne građe ostvariti autorsku predstavu koja uz sličnost glavnih elemenata radnje raznovrsnim teatarskim postupcima uspijeva prenijeti na scenu duh Karakaševog djela. U tome se prvenstveno oslanjala na glumce od kojih je za svoju originalno osmišljenu koncepciju dobila punu podršku kroz niz vrlo uspjelih i međusobno precizno usklađenih kreacija." (Tomislav Kurelec, Kazalište.hr)
