Romanca o tri ljubavi

Jedna od najpoetičnijih hrvatskih drama, Romanca o tri ljubavi Antuna Šoljana, podnaslovom je žanrovski određena kao "sentimentalna farsa" ("Premda anegdota ove sentimentalne farse potječe iz 17. stoljeća (Pierre de Brantome: La vies des dames illustres), smještena je, sasvim površno, u vrijeme križarskih ratova." ), što odmah otkriva i njene jasne komične namjere i potencijale. Kroz jednostavan fabularni sklop okupljen oko četiri lika – Gospe, Službenice, Viteza i Kapelana – Šoljan u svojoj prepoznatljivoj poetici modernističkog iskustva ispisuje nadahnutu igru u stihovima, s neskrivenom intertekstualnošću koja žonglira rečenicama i mislima Shakespeareovim (Gospa: "Pasti il ne pasti, to je pitanje!"), Cervantesovim, Baudelaireovim. Virtuoznost jezika kojim se poigrava književnom baštinom i otkriva izvrsno poznavanje ne samo srednjovjekovne trubadurske književnosti, zavodljiva je i glumcu i gledatelju, no Romanca o tri ljubavi nipošto se ne zaustavlja tek na formi, postavljajući pitanja o "ljubavi, njezinoj stvaralačkoj i razornoj snazi, o njezinoj duhovnoj biti i tjelesnoj prirodi, o ljubavnom ushitu i boli, o sreći i ludilu." Može li se potraga za vlastitom cjelovitošću uspješno završiti u drugome?, pita sebe i nas Antun Šoljan, u naličju "molièreovske lakoće" pronalazeći egzistencijalni strah i nemir.

""Romanca o tri ljubavi" Svrtanov je obol mladalačkom, razigranom i svih uzusa pretencioznosti oslobođenom kazalištu, koje će publika drage volje gledati u kazalištu. K tome još i nevino uživati. I zahtijevati još!" (Kristina Kegljen, 24express)

"Boris Svrtan ovom predstavom predstavlja izniman hrvatski dramski tekst napisan u vrijeme na hrvatskim scenama dominantne Krležine figure i spaja ga sa suigrom – mitspiel – karakterističnom za redateljsku i pedagošku školu Branka Gavelle. (...) Ulogu Viteza Igor Kovač gradi na poigravanju maskama suvremenoga nam glazbenika i srednjovjekovnog viteza donkihotovske melankolije... Mladi Nikola Baće ulogu Kapelana umjesto na iskustvu i starosti utemeljuje na rezonerskim aparte dijelovima... Odnedavno u angažmanu u kazalištu „Gavella“, Martina Čvek nakon zapažene uloge u predstavi „Kao na nebu“ iznenađuje drugačijom glumačkom preobrazbom - spoj introvertiranosti i zatomljene Gospine seksualnosti ostvarujući bogatim altom i zamaskiranom suigrom s najmlađom glumicom u podjeli. Mlada stipendistica kazališta „Gavella“ Tena Nemaet Brankov zablistala je u ulozi Službenice. Ne sjećam se kad sam u posljednjih nekoliko godina gledala tako mladu, a tako nadarenu glumicu..." (Mira Muhoberac, 3.program Hrvatskog radija, Theatralija)

"Mnogo je ovdje simbolike, mnogo slojeva, mnogo filozorije…tekst je prelijep u kao da mu ništa drugo nije potrebno. (…) Ova će verzija Šoljanova djela dobiti na snazi kada se s velike scene kazališta "Gavella" preseli na onu komornu, koja će se tek izgraditi iznad foyera." (Bojana Radović, Večernji list)