Preveo i prilagodio: Ivo Tijardović
Redatelj: Joško Juvančić
Scenograf: Marin Gozze
Kostimografkinja: Ingrid Begović
Izbor glazbe: Joško Koludrović
Jezični suradnik: Joško Ševo
Asistentica redatelja: Mirena Katona
Majstor rasvjete: Olivije Marečić
Izrada rekvizite: Božica Matasić
Slikarski radovi: Višnja Tamhina, Petar Periš
Maska: Fadil Hanušić
Fotografije predstave: Mare Milin
Igraju:
PARON TONI, vlasnik ribarske lađe: Joško Ševo
ŠJORA PAŠKVA, njegova žena: Mirjana Majurec
LUCIJETA, djevojka, sestra paron Tona: Ksenija Pajić
IVANKO, mladi ribar: Ranko Zidarić
BEPO, mladić, brat šjor Tona: Damir Markovina
PARON FURTE, ribar: Ivica Vidović
ŠJORA LIBERA, žena paron Furte: Vlasta Knezović
URŠULA, sestra šjore Libere: Ankica Dobrić
KEKA, sestra šjore Libere: Matija Prskalo
PARON VICENCIO, ribar, preprodavač: Zorko Rajčić
KRIŠTE, batelanat/ barkariol: Predrag Vušović
IŽE, pomoćnik Kancelara Kriminala: Ljubomir Kapor
IZVJESTITELJ Kriminala: Emil Glad/ Nenad Cvetko
COTO, prodavač bruštulanih mendula: Ante Dulčić / Marino Matota
ribari u paron Furte:
MAJKAMARU: Vilim Pustišek
BABE: Davor Smolić
MUTO: Mario Vinković
ČUNČE: Juraj Stanešić
mačak Pređo
Inspicijentica: Ina Krklec
Šaptačica: Andrea Glad
Organizatorica: Keka Katona
Premijera: 29. ožujka 1996.
Posljednja izvedba: 13. lipnja 2007.
Broj izvedbi: 159
Goldonijeve "Ribarske svađe", u sjajnom prijevodu i prilagodbi Ive Tijardovića, dinamičnoj režiji Joška Juvančića i nadahnutim izvedbama članova "Gavellinog" ansambla i nekolicine vrsnih glumaca-gostiju, na našem su repertoaru od 1996. godine. "Malo ribarsko misto" i njegovi živopisni žitelji sa svojim svakodnevnim problemima, u čijim se životima "gotovo kronometarski točno izmjenjuju fjaka i kolektivni proplamsaji čistog južnjačkog temperamenta", s lakoćom komuniciraju s gledateljima zahvaljujući svojoj neposrednosti, humoru, toplini i humanosti. Nagrade na Danima satire još su jedna potvrda uspješnosti te predstave, lišene pretencioznosti i moraliziranja, i oblikovane tako da nam se čini da pred nama na pozornici protječe sam život, bitan u svojoj jednostavnosti i zavodljiv u svom bogatstvu. Upravo je vjera u to da su "ljudske stvari važne same po sebi", ono što dramu Carla Golodonija, koja posuđuje od commedie dell'arte, ali i uči od Plauta, Terencija i Molierea, čini svevremenom i tako bliskom današnjem gledatelju.
Nagrade:
20. Dani satire, 1996.
- "Zlatni smijeh" za najbolju predstavu
- "Zlatni smijeh" za najbolju režiju: Joško Juvančić
- "Zlatni smijeh" za najbolju mušku ulogu: Ivica Vidović
"Gledatelj je u prilici da prati autentično pulsiranje samoga života, koji je "uhvaćen na djelu" i potom - s minimumom stilizacije - predočen na sceni." (Boris B. Hrovat, "Hrvatsko slovo")
"Kako je riječ o Juvančiću itekako poznatim i transparentnim karakterima, uspijeva ih on, beskrajnom naklonošću, dovesti do točke u kojoj i njihove sitne zloće ili koristoljublje rađaju simpatije i suosjećanje; uspijeva, dakle, vječni žamor i napetost male ribarske lučice pretvoriti u neku vrstu opore mediteranske poezije, satkane podjednako i od ljepote i od psovke." (Hrvoje Ivanković, "Vijenac")
"Sjajna Tijardovićeva prilagodba dalmatinskom podneblju zaživjela je kao nostalgična sličica vremena prekrivenog patinom dobrodušnosti i vjere u istinsku plemenitost čovjeka." (Ivana Šubarić, "Glas Slavonije")
"Upravo je ta autentičnost u predstavljanju ozračja obalnoga mjesta, svakodnevica kojeg lako postaje temom komedije, ponajviše zanimala Joška Juvančića. ... Koncentrirao se pri tome na pojedinačne karaktere te je nastojao da svatko na pozornici naznači točno osobine, mane i nemoći lika koji tumači." (Dubravka Vrgoč, "Vjesnik")
"Juvančićeve Ribarske svađe, u odličnom prijevodu Ive Tijardovića, na premijeri su ponovno pokazale kako i te kako ima smisla govoriti sočnu hrvatsku čakavicu na zagrebačkim scenama." (Želimir Ciglar, "Večernji list")
