Posjet stare dame

Posjet stare dame" uzbudljive je strukture, nalik trileru: možemo ju doživjeti kao vlak kojim u prostor devastirane ekonomije stiže glavna junakinja – "stara dama", a u trenutku kad priča dosegne svoju punu brzinu, "Posjet" ne ispušta našu pažnju. Miješajući elemente melodrame, tragedije, crne komedije i groteske, ovaj izrazito živ i aktualan tekst propituje teme poput korupcije kao izvora gospodarske devastacije, urušavanja morala, napuštanja zemlje u potrazi za boljim životom, uz gorčinu povratka bez iluzija... Pred nama je oštra kritika suvremenog poimanja svijeta, gdje je sve podređeno kapitalu, ali istovremeno i gotovo utopistička priča o razornoj moći ljubavi, svoj tuzi nerealizirane žudnje, iznimno duhovita u strategijama obračuna s pravim i pretpostavljenim krivcima te na kraju bolna u okrutnom izostanku praštanja. Na dramaturgu Tomislavu Zajecu i redateljici Dori Ruždjak Podolski, autorskom timu koji stoji iza izuzetne "Črne mati zemle", je da Dürrenmattov predložak izbistri do suvremenosti koju on nesumljivo u sebi nosi te pozove glumački ansambl na igru. Riječima komada: "Ne radi se o blagostanju ni o udobnom životu, ne radi se o luksuzu, nego o tome hoćemo li ostvariti pravdu..."

“U ova pandemijska vremena čudo je na sceni vidjeti novu, veliku, ansambl predstavu, a još je veće čudo što je to uspjelo Dramskom kazalištu Gavella, koje sve od zagrebačkog potresa ne može na vlastitu scenu. (…) Najkraće rečeno, ovaj put stara se dama vratila ravno u Zagreb, u grad koji oko nje doslovno umire, uz tvornice iz kojih su nestali radnici, žičaru koja ne vozi, moćnike u zlatnim cipelama lažnog sjaja… Predstava je to koja nudi otrežnjenje, tjera da se stvarnost pogleda širom otvorenih očiju. A sve to teško bi funkcioniralo na sceni da nema Jelene Miholjević u naslovnoj ulozi, ali i cijelog (pomlađenog) ansambla oko nje.” (Bojana Radović, Večernji list)

“Ljekovit pesimizam naspram takozvanog povijesnog trenutka… Naslovnu ulogu milijunašice Claire igra Jelena Miholjević, lako i zanimljivo. Dojmljiv je i Sven Medvešek kao Alfred Ill, koji ulogu žrtvenog jarca igra s minimalnim intervencijama u početnu poziciju zapuštenog provincijalca koji je zaboravio i vlastitu prošlost.” (Tomislav Čadež, Jutarnji list)