Koncept, tekst, režija: Enes Vejzović
Scenografkinja i kostimografkinja: Marita Ćopo
Autor glazbe: Nenad Kovačić
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Dramaturški suradnik: Dubravko Mihanović
Vizualni identitet predstave: Ivona Đogić Đurić / Crtaona Studio
Autor fotografija: Mak Vejzović
Igraju:
Amar Bukvić
Ana Kvrgić
Barbara Nola
Bojana Gregorić Vejzović / Tara Rosandić
Darko Stazić
Đorđe Kukuljica
Filip Križan / Marko Petrić
Hrvoje Klobučar
Ivan Grčić / Martina Čvek
Ivana Bolanča
Janko Rakoš
Nenad Cvetko / Tara Rosandić
Sven Šestak
Tena Nemet Brankov
Ranko Zidarić
Mada Peršić
Inspicijentica: Snježana Majdak
Pretpremijera: 11. prosinca 2020., Tunel Grič
Premijera: 30. ožujka 2021., Tunel Grič
Predstava traje 35 minuta.
U podzemlju grada, u njegovim skrivenim zakutcima, borave ljudi koji se nadaju sresti nas. Možda misle da ćemo im pomoći sastaviti puzzle njihovih rasutih priča, možda tek trebaju nekoga da ih posluša ili nas pak žele pozvati na suigru i provesti nas kroz labirint; svejedno je, pristali smo pratiti ih i sudjelovati u onome što će nam prikazati. Odabiremo kartu iz ponuđenog špila i slijedimo tragove, od krhotine do krhotine nečijeg života, ronimo kroz tamu, ponekad nesigurni promatramo li ili nas promatraju. Obrisi su nejasni, značenja zamućena. "Sve je u redu... I ja volim zavirivati u tuđe živote. Zato i jesmo ovdje, zar ne?", reći će nam jedan od likova, naših domaćina. Svijet "Obaveznog smjera" utonuo je u neuhvatljivu kafkijansku zagonetnost, ali je i refleksija stvarnih događaja i stanja zastrašujućeg, zbunjujućeg, opominjujućeg vremena u kojem živimo. "Upozorili ste ga... Niste? Odlučili ste biti svjedok... Ali svjedok ne može biti svetac."
Predstava "Obavezan smjer" autorski projekt Enesa Vejzovića, čije smo dvije izvedbe odigrali u prosincu, a premijeru morali odgoditi - opet je na repertoaru. Zbog specifičnosti prostora u kojem se igra predstava - Tunela Grič, i epidemioloških mjera koje su trenutno na snazi, ulazak u tunel organiziran je u grupama od najviše 4 osobe. Početak izvedbe za pojedinu grupu je svakih deset minuta i naznačen je na ulaznici. Početak izvedbe za prvu grupu je u 19,00 sati, za posljednju u 20,30 sati. Predstava traje 40-ak minuta.Ulaznice se mogu nabaviti na blagajni kazališta i na www.gavella.hr
"Autor koncepta i teksta i redatelj "Obaveznog smjera" Enes Vejzović odlučio je publiku staviti pred velik izazov. Gledatelji, naime, u tunel Grič ulaze po troje ili četvero. Na samom početku ponuđena im je rakija, a nakon toga pred nima se nađe Amar Bukvić, kao svojevrsni demon koji ih mami u klopku. Ozračje je puno očekivanja, ali mračno, poprilično zlosutno. (...) Atmosfera predstave odlično je pogođena, još bolje gradirana. Vejzović, uz pomoć svih glumaca, prolaznike kroz tunel suočava s najgorim strahovima koji se kriju duboko u svima nama, sa situacijama u kojima se bojimo iako do kraja ne znamo čega. (Bojana Radović, Večernji list)
"Gavella ima senzaciju. Predstavu nalik video-igri u kojoj hodate tunelom, uvučeni u radnju i suočeni s vlastitim demonima. (...) "Obavezan smjer", autora, redatelja i scenarista Enesa Vejzovića, postavljen je kao uzastopni niz precizno osmišljenih i dizajniranih scena po kojima šetate kao u luna parku, uz snažnu dozu interakcije. U nekima od njih glumci će vam narediti da sjednete, u nekima će vas ponuditi špilom karata, a iz nekih ćete poželjeti čim prije otići - ne zbog loše izvedbe, već radi grčevitog intenziteta. (...) Prostor tunela iskorišten je briljantno. Podjela na zasebne scene, fizički odvojene crnim zastorima, tako da ne vidite što je ispred ni iza vas, funkcionira poput oštrih rezova na filmu, dajući predstavi odličan ritam. Iz jedne scene naglo otvarate narednu, poput voajera ili utvare koji tiho lurka i šeta kadrovima tuđih života, svađa i vjenčanja." (Miran Pavić, Telegram)
"Izvrsna predstava u tunelu Grič, u klaustrofobiji betonske maternice. (...) ...polumrak, kapljice vode klize niza strane, jeka, težak uzduh, a akteri, pojedinačno ili u paru, licem u lice s gledateljem, glumački razgolićeni, lišeni ikakva takozvanog odmaka u iluziju, a ujedno osuđeni na čistu iluziju. (...) Glumci su upravo redom svi nadahnuti." (Tomislav Čadež, Jutarnji list)