Mjesec dana na selu

"Mjesec dana na selu" jedan je od vrhunaca književnog opusa ruskog romanopisca, pjesnika i dramatičara I. S. Turgenjeva. Ta, kako ju je sam autor podnaslovio, "komedija", prvi put izvedena 1872. godine, priča tipičnu rusku "ladanjsku priču", u kojoj se Natalija, žena bogatog vlastelina, i mlada Vjeročka zaljubljuju u učitelja Natalijinog sina. Tako skrojenu situaciju Turgenjev "puni" pitanjima o smislu ljubavi, umjetnosti, religije... ukratko, svega onoga što bitno određuje egzistenciju njegovih likova, ali, za pretpostaviti je, i egzistenciju onih koji ih promatraju iz zamračenog gledališta. Istovremeno tužni i smiješni, ti su likovi oblikovani slojevito i suvremeno, što je članovima našeg ansambla, pod redateljskim vodstvom Paola Magellija, omogućilo stvaranje mnoštva dojmljivih glumačkih kreacija, čemu u prilog govori i već deseta sezona u kojoj "Mjesec dana na selu" uspješno živi na "Gavellinoj" pozornici, kao i niz nagrada dodijeljenih toj predstavi.

Nagrade:
Nagrada hrvatskog glumišta, 1998.
- za najbolju predstavu u cjelini
- za najbolje redateljsko ostvarenje: Paolo Magelli
- za najbolja umjetnička ostvarenja u drami, epizodna muška uloga: Sreten Mokrović

22. Dani satire, 1998.
- "Zlatni smijeh" za najbolju predstavu
- "Zlatni smijeh", glumačke nagrade: Anja Šovagović Despot, Boris Svrtan, Goran Grgić
- "Zlatni smijeh" za najbolju dramaturgiju: Željka Udovičić

MESS, 1998.
- najbolji glumac: Goran Grgić

"Magelli nam je ne samo dao predstavu koja premašuje frazu "događaj sezone", nego je ostvario i svoj najviši domet u hrvatskom glumištu, ravan "Ludim danima", "Feničankama" i "Elektri". Za razliku od ovih ostvarenja, "Mjesec dana na selu" pokazuje da njegovo zanimanje od društvenih, često proročanskih sagledavanja ljudske sudbine, sve dublje ponire u nepredvidive prostore ljudske duše." (Dalibor Foretić, "Novi list")

"Sjajnu glumačku ekipu predvodi Anja Šovagović Despot koja, premda glumi u gotovo svim posljednjim Magellijevim predstavama, nikad ne dopušta sebi ponavljanje... Slijede je isto tako snažne glumačke interpretacije Pjera Meničanina, Ksenije Pajić, Sretena Mokrovića, Gorana Grgića, Borisa Svrtana, Dijane Bolanče i drugih. Ukratko, "Mjesec dana na selu" vrijedan je kazališni događaj, prava poslastica za kazališne sladokusce." (Vlatka Kolarović, "Glas Istre")

"Naglašena vrijednost ove predstave u načinu je na koji je ansambl prošao kroz Turgenjeva. Na sceni čujemo misli, a ne samo riječi deklamirane bez strasti i smisla. Misao i smisao svake replike prolaze kroz glavu glumcu i tek onda odlaze prema publici. Tako smo konačno mogli vidjeti tko što može. Magelli je još jednom uspio dokazati hrvatskom kazališnom gledateljstvu da za loše predstave na našim scenama nisu krivi glumci." (Nives Madunić, "Glas Slavonije")

"U konzekventnom teatarskom iščitavanju komedije iz 1850., koju povijest dramske književnosti upisuje u rubrike modernog realizma, Paolo Magelli smiono ocrtava senzibilitet kraja stoljeća koje se više ne zaklanja iza simbolskih zavodljivosti i ideoloških olakšica." (Dubravka Vrgoč, "Vjesnik")

"Turgenjevljevo djelo i prepoznatljivi redateljski postupak Paola Magellija našli su se ovdje u čudnu suzvučju iz kojega se rodila snažna, komičkim tragizmom protkana predstava, zacijelo jedna od ponajboljih koje je sada moguće vidjeti na zagrebačkim pozornicama." (Hrvoje Ivanković, "Slobodna Dalmacija")