Lom

Tekst "Lom" ("Bash") - značenje riječi "bash" je dvojako: "snažan udarac", ali i "proslava", "tulum", "zabava" - suvremenog američkog dramskog pisca, scenarista i redatelja Neila LaButea (naši ga gledatelji vjerojatno najbolje poznaju preko filma "Bolničarka Betty" i predstave "Stvar je u obliku" kazališta Mala scena), zapravo su tri minijature koje izgovaraju četiri lika, nudeći nam zastrašujuće priče o prisustvu zla u svakodnevnom životu. U monologu "Medea Redux" žena se prisjeća svoje djevojačke veze s profesorom koja završava tragično, jednako je potresan i monolog za muškarca naslovljen "Ifigenija u Oremu", gdje biznismen iz Utaha ispovijeda stravičan zločin koji je učinio, dok duo-drama "Jato svetaca" opisuje nasilan događaj - naličje naoko skladne i "nevine" zabave u New Yorku. Pri tome "Lom" poziva glumce, u ovom slučaju Kseniju Pajić, Mladena Vulića, Svena Šestaka i Ivanu Roščić, na preciznu i sugestivnu igru, koja se odvija u neposrednoj blizini publike, bezobrazno joj podastirući nimalo skladnu sliku naših života, radikalnu jedino po tome što je odlučila zaviriti iza paravana udobnog nam svakodnevlja. Redateljica predstave je višestruko nagrađivana gošća iz Slovenije, Mateja Koležnik, čija biografija uključuje i velik broj s uspjehom postavljenih suvremenih tekstova svjetske dramaturgije.

"Jedna od kazališnih uzrečica kaže da je monodrama svojevrsni postdiplomski za svakog glumca koji ima hrabrosti i želje za takvu vrstu suočenja s publikom. Na repertoarima domaćih kazališta gotovo i nema predstave koja bi tu tezu potvrdila jesnije od nove produkcije Dramskog kazališta Gavella.

…

Ksenija Pajić, Mladen Vulić, Sven Šestak i Ivana Roščić obavili su najbolji glumački posao koji je ne samo publika kazališta Gavella imala prilike vidjeti u ne samo ovoj sezoni. Slovenska redateljica Mateja Koležnik majstorica je komorne scene, njezine uspješne predstave redovito su međuigre malog ansambla s tekstovima suvremenih autora, pri čemu inzistira na prostoru te međuigre kao reduciranoj metafori prije nego gomilanjem materijala stvorenoj takozvanoj kazališnoj iluziji. Te je postulate primijenila i u ovom slučaju, pa je "Lom" u atriju Gavelle sveden tek na nužnu rekvizitu i par glazbenih ulomaka. No, čak i bez svega toga se moglo, jer ovaj tekst zapravo i ne traži ništa drugo osim potpuno ogoljene izvođačke spremnosti." (Igor Ružić, Radio 101)

"Kvaliteta predstave kreće već od njezine podjele: Sven Šestak je "fini dečko", crkvena uzdanica i gay-ubojica John; Ivana Roščić igra njegovu naglašeno naivnu i isto toliko suučesničku djevojku Sue; Ksenija Pajić utjelovljuje lik tihe, naizgled samozatajne, no zato razornim bijesom prožete Medeje, dok Mladen Vulić glumi Muškarca / Agamemnona spremnog na ubojstvo vlastita djeteta ako je to način da ne ostane bez posla.

Svo četvero glumaca demonstrira precizno usklađen izvedbeni tajmnig, kritičko razumijevanje (ne i osudu) svojih protagonista te iznimnu emocionalnu uvjerljivost, kao i potrebnu beskrupuloznost ili hvalevrijedan nedostatak skanjivanja, upravo hrabrost u nošenju sa zlom u svojim likovima." (Nataša Govedić, "Novi list")

"Slovenska redateljica Mateja Koležnik režirala je komornu trilogiju "Lom" kristalno jasno i uvjerljivo." (Tomislav Čadež, "Jutarnji list")