Leda

Podnaslovljena kao "komedija jedne karnevalske noći", "Leda" kao da izmiče onima koji ju žele žanrovski odrediti, iz salonske drame bježeći u "ljubavnu igru", a odatle u ironičnu melodramu. U svakom slučaju, kad joj raščistimo naslage nastale spomenutim "žanrovskim dvojbama" i pitanjima kako joj pristupiti, nesumnjivo glumački komad, blistavo napisanih dijaloga, intrigantnih situacija, višeznačnih odnosa... " Ipak, činjenica je da je riječ o tekstu koji je nemalo puta ostao scenski nedočitan, uskraćujući nam na pozornici sve ono čime s papira tako zaigrano i mudro progovara. Razlog za to možda treba potražiti u činjenici da je seciranje intime i rasklapanje mehanizama međuljudskih odnosa u "Ledi" izvršeno "konverzacijski neobavezno", što je tek forma. Jer egzistencijalna tjeskoba koju u sebi nose osobe ove drame zastrašujuće je duboka, dok je njihova "nepodnošljiva lakoća postojanja" toliko suvremena da imamo dojam kao da smo zakoračili u tekst nastao sada, u vakuumu početka 21. stoljeća. "Ništa što se može dogoditi između jednog muškarca i jedne žene nije tako važno te bi o tome trebalo naročito razbijati glavu.", progovara Krleža kroz usta jednog od svojih likova, cjelinom drame nam poručujući upravo suprotno te pozivajući izvođače i gledatelje da se pronađu u gustom tkanju koje im je, inteligentno i maštovito, istkao.

Nagrade:

"Gavella i Europlakat Fair", 2011.
- najbolji glumac u premijernim predstavama sezone 2010./2011.: Ozren Grabarić

""Leda" objektivno spada u tri najbolje predstave kazališta "Gavella" u posljednjih 20 godina." (Bojan Munjin, Novosti)

"Svrtanovu "Ledu" volio bi i sam Miroslav Krleža! Izvrstan izbor glumaca i režija koja naglašava koliko je Krleža i danas aktualan... (...) Kazalište "Gavella" se nakon ove "Lede" može pohvaliti i da u svom glumačkom ansamblu ima dramske prvake čije će se buduće uloge s nestrpljenjem očekivati." (Bojana Radović, Večernji list)

"Već dugo se na nekoj kazališnoj premijeri nije pojavilo toliko uglednika kao na premijeri Krležine "Lede" u kazalištu "Gavella". Od kazališnih tumača i književnih znalaca Krležina opusa, preko brojnih glumaca i redatelja, sve do predstavnika političkih tijela gradske i državne uprave. Kao da aktualna zajednica s velikim nestrpljenjem čeka svog Krležu, kao da se još uvijek radi o piscu čija bi riječ mogla pogoditi i potresti, kao da bi u "Ledi" mogla biti zapisana bitna odgonetka svega onoga što se na našoj javnoj sceni "sledilo" Krležinim odlaskom. (...) Jelena Miholjević je glumica koja se iz lijene, njegovane i pitome mačke učas može pretvoriti u furiju, iz tmurne operne dive u povrijeđenu i djetinjastu suprugu, iz ljute osvetnice u raznježenu pomirnicu. Taj raspon je sam po sebi dovoljan da "uspostavi" predstavu." ( Nataša Govedić, Novi list)

"Definitivno, Krleža je nabolji poznavatelj ženske psihe u našoj književnosti, a odnos muškarac-žena s uspjehom je studirao kroza sve faze svoga dramskog stvaranja. Svrtan je, dakle, potvrdio Krležu kao velikog pisca. (...) Ozren Grabarić je vrlo dojmljiv deklasirani plemić Urban, a Bojana Gregorić Vejzović je (...) čvrsta Melita." (Tomislav Čadež, Jutarnji list)