Kralj Ubu

GDK "Gavella" i GSK Kerempuh

Čuvena pariška praizvedba "Kralja Ubuja" 1896. godine svojom je razuzdanošću i nekonvencionalnošću publiku "zbunila i uvrijedila". Pisac kojem su tada tek 23 godine napisao je komad od mnogih dočekan zviždanjem i zgražanjem, ali bilo je i onih koji su, poput velikog irskog pjesnika Yeatesa, te večeri svjedočili "revolucionarnom događaju". I doista, riječ je o tekstu koji je najavio dolazak avangardnih pokreta, od nadrealizma i dadaizma, do kazališta apsurda, dok je izvankazališno zavirio duboko u tamu pohepe i želje za vlašću, time nagovijestivši i mrak(ove) totalitarizama i rat(ov)a koji će uslijediti. A sve to kroz svojevrsnu parodiju Shakespeareova "Macbetha", a u krhotinama možda i "Hamleta" te "Kralja Leara", kroz djetinju obijest, (crni) humor, pretjerivanje, obješenjaštvo. Ubu je pritom simbol, ali, nažalost, i stvarna pojava gotovo svakog doba, a reakcije na premijeri nisu naštetile njegovom kasnijem kazališnom životu, pa mu je popis izvedaba, od dramskog teatra, preko mjuzikala i lutkarskih predstava, do filmskih adaptacija – izuzetan. Na potragu za Ubujem i u našem vremenu kao redatelj je pozvan Miran Kurspahić, čije su mnoge predstave isijavale energijom i drskom duhovitošću, bliskim i nekim Jarryjevim postupcima, a na "Kralju Ubuju" glumački će se udružiti članice i članovi ansambala teatra "Gavella" i kazališta Kerempuh.

"Kurspahićeva predstava bruji od negodovanja jer se iza “uviđavnog jezika” skriva toliko agresivnih ponašanja. I već je zbog toga vrijedna gledanja, diskutiranja, “uznemiravanja” publike. (…) Dva zagrebačka ansambla dobro surađuju na sceni. (…) Nova alamanah-verzija “Ubuja” koju adaptacijski vješto oblikuju Kurspahić I Žulj, duboko je vjerna avangardizmu samog pisca, jer slijedi radikalno kolažiranje kao pricip izvedbe. Glumci Gavelle i Kerempuha istinski uživaju u mogućnosti da ismiju logiku licitiranja trauma.” (Nataša Govedić, Novi list)

“Predstava je lucidna i zabavna, a provokacije i satirički ubodi odlično ocrtavaju svijet u kojem živimo. (…) Kada se udruže dramsko i satiričko kazalište, nije jednostavno naći djelo koje će i jednom i drugom omogućiti da ostane “svoj na svome”. Pokazalo se da je “Kralj Ubu” Alfreda Jarryja podatan i za takav pothvat, posebno kada se kroz njega govori o svijetu u kojem danas živimo. (…) “Kralj Ubu” je predstava koju svakako treba vidjeti.” (Bojana Radović, Večernji list)