Komet

Uvodni opis scene "Kometa" – "Seoska livada, u pozadini veliko drvo jabuke, poduprto potpornjem. Plavo nebo. Sredina ljeta. Podne. Sunce. Vrućina. Naslućujemo komarce i čujemo cvrčke." – sugerira spokoj, a zapravo ubrzo postaje jasno da ćemo gledati nešto sasvim drugo, prizore "zadihane, zasopljene, uzrujanog, uznemirenog tempa", u mnogočemu bliske npr. von Trierovoj "Melankoliji". "Hoću da mi život bude sretan!", uzvikuje Elisabeth u nebo, a isto čine i ostali likovi ove tragikomedije (Vera: "Mora biti želja koja se može ostvariti. Ja hoću novac!"), jer sve želje izvikuju se u smjeru kometa, koji je "divovski, gotovo opasan". Ispod duhovitosti i prividne lakoće bivanja zajednički je vapaj za srećom, a dramski postupak kojim ga del Corte rastvara pruža velike mogućnosti glumcu da višeslojno oblikuje svoj lik i suigru s partnerima i gledateljima. "Komet", naime, poseže za modelom "kazališta u kazalištu" koje postaje "stvarnost u stvarnosti", rekonstruirajući vjenčanje od prije desetak godina. Glavni izvor boli i nemira i ovdje su osjećaji, pa spisateljica, ne bez ironije kojom i inače oblaže replike svojih lica, bilježi: "Veliki filozofi slagali su se u tome da osjećaji čovjeku donose samo patnju i bijedu.". U režiji Aide Bukvić, čiji su najbolji naslovi bili glumačke predstave, "Komet" se poigrava s optimizmom pamćenja, miješajući radost i tugu, prošlost i sadašnjost, zbiljsko i izmišljeno.

"Izvrstan tekst meksičko-njemačke autorice Justine del Corte "Komet" u režiji Aide Bukvić vješto vrluda između ironijskih doskočica, humora i dubokih monologa. (…) Redateljica Aida Bukvić uspjela je pohvatati sve konce ovog teksta i ove radnje, odabrati dobre glumce kojima su uloge sjele tako prirodno i nenametljivo, a emocije koje su pokazali na sceni učinili su od te večeri jedan svježi i nepatvoreni vrtuljak zbivanja. Iskrene pohvale idu Neli Kocsis, Živku Anočiću i Antoniji Stanišić Šperandi za sljubljivanje sa svojim dramskim likovima, ali usitinu je cijeli ansambl zaslužan za jednu ovakvu proljetnu kazališnu večer, u kojoj je publika disala skupa s likovima u njihovoj potrazi za srećom." (Kristina Kegljen, 24express)