Kako nastaje predstava

Kad u "Kako nastaje predstava" izjavljuje kako mu nije namjera predstavljati se kao netko tko razumije kazalište, Karel Čapek zapravo ukazuje na neobjašnjivost kazališne magije. Neuhvatljivost tog "kazališnog nečeg" nije, medutim, spriječila tog najznačajnijeg češkog prozaika u razdoblju izmedu dva rata, doktora filozofije i novinara, da 1925. napiše duhovit tekst kojim nas odvodi u šetnju pozornicom i omogućuje nam da zavirimo iza nje. "Gavellina" predstava nastala po Čapekovom tekstu u središte same sebe - jer o njoj je ovdje riječ - stavlja glumca, osobu koja je prirodan vodič kroz kazališni svijet i sve njegove zakutke. No "ovdje glumci nisu glumci. Oni ne nose lažna imena. Oni nemaju uloge. Oni su zaista oni. Ovdje se ne prikazuje slika ili kopija nečega, vec pomalo pretjerana, ali ipak vjerodostojna projekcija zbilje."

"Sven Šestak je u izvedbi pronašao pravu glumačku mjeru u transformacijama iz jedne uloge u drugu, zanimljiv odnos prema školničkoj glumi u kojoj se nazire uzvišena patetika, potrebnu dozu karikaturalnosti ("nervozni redatelj") i ispunio, za mladog glumca, najzahtjevniji glumački zadatak, a to je odmak od naučenih mehanizama glume..." (Lidija Zozoli, "Slobodna Dalmacija")

"Neuroze, kaos, golema količina egotripova koji prate nastanak predstave još i prije prve čitače probe, zapravo od onog trenutka kad se objavi podjela, pa sve do zabijanja posljednje letvice prije premijere i uzbuđenja koje slijedi nakon tog najvažnijega glumačkog trenutka, Sven Šestak izveo je beskrajno šarmantno i ležerno, s dobrodušnom ironijom onog koji zna da nema ništa luđe i uzaludnije, ali i ništa potrebnije od kazališta." (Gordana Ostović, "Vijenac")

"Za neke poučna, za neke duhovita, nepretenciozna predstava Kako nastaje predstava uspijeva zabaviti gledatelje govorom o kazalištu u prostorima kazališta." (Dubravka Vrgoč, "Vjesnik")