Jacques ili pokornost

"Jacques ili Pokornost", prvi put pred hrvatskom publikom u prijevodu našeg vrsnog književnika i prevoditelja Ivana Kušana, dramski je tekst koji nasmijava, ali prije svega, reci ce sam Ionesco, "priznaje". Spajanjem obicnog i neobicnog, tragicnog i komicnog, grubog i nježnog, "Jacques" nas poput poznatije i izvodenije "Celave pjevacice" odvodi u prostore gdje se parodira "gradansko kazalište" i karikira obiteljska drama. I mada se može ciniti da je malo vjerojatno da se takav skup pomaknutih pojedinaca pronade na jednome mjestu, u onome što muci bucnu i svadalacki raspoloženu obitelj Jacques i njihove goste, lako je prepoznati probleme s kojima se susrece bilo koja stvarna obitelj. Ovovremenost stoga živi u "Jacquesovim" recenicama, koje svjesno skrivaju vlastitu mudrost, zaodijevajuci je prividnom besmislenošcu.

"Dinamičnost radnje, lepršavost i komičnost u prikazivanju tjeskobne teme, neprestano isprepletanje vječnih Ionescovih binarnosti, te sjajno izgrađeni tipovi čine predstavu zanimljivom i šarmantnom. ... Domišljate kostime osmislila je Barbara Bourek. Scenografija Barbare Borčić Buterin vjerno slijedi Ionescove didaskalije. ... Treba pohvaliti i glazbu Christiana Kanazira, koja je elektronskim zvukom s primjesama tradicionalnih instrumenata neprestano ukazivala na suvremenost onoga što se na sceni događa." (Katarina Kolega, "Vjesnik")
"Na tlu burleske i parodije najjači je Filip Šovagović u blistavo ostvarenoj ženskoj ulozi Jacquesove majke, a u svijetu na granici sna Marina Nemet kao nadasve duhovita i poetična Robertina majka. Enes Vejzović u naslovnoj ulozi povezuje oba pola igre i stalno ispunja scenu svojom glumački moćnom prisutnošću. Posve su u skladu s duhom predstave i uloge koje ostvaruju Antonija Stanišić (Roberte), Siniša Ružić, Ranko Zidarić i Barbara Nola." (Marija Grgičević, "Vijenac")