Redatelj: Krešimir Dolenčić
Scenografkinja: Dinka Jeričević
Kostimografkinja: Ana Savić Gecan
Autor glazbe: Zvonimir Dusper
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Asistentica redatelja: Frana Marija Vranković
Asistentica scenografkinje: Petra Held
Autori i izvođači pjesme"Da! Da! Da!": One Piece Puzzle
U predstavi je korištena glazba: Johannes Brahms, "Lieder und Gesange"
Fotografije: Ines Stipetić
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić
Igraju:
Petar: Sven Medvešek
Lujza, Petrova žena: Anja Šovagović Despot
Darija, Petrova kći: Judita Franković
Jana, Petrova kći: Iva Visković
Leon, Petrov sin: Filip Križan
Vladimir; Pisar: Enes Vejzović
Ines, Petrova ljubavnica: Barbara Nola
Rudolf, predsjednik uprave hrvatske banke; Predradnik: Zoran Gogić
Pomoćnik; Radnik u kamenolomu; Poludjeli mornar: Đorđe Kukuljica
Novinarka; Radnica u kamenolomu: Ana Kvrgić / Ivana Bolanča
Liječnik: Filip Šovagović
Akademik; Otac: Dragoljub Lazarov
Uprava njemačke banke: Mario Vinković, Damir Klarić, Davor Smolić
Inspicijentica: Ana Dulčić
Šaptačica: Andrea Glad
Organizatorica: Keka Katona
Premijera 22. travnja 2010.
Posljednja izvedba: 3. lipnja 2011.
Broj izvedaba: 23
"Dolina ruža", novi tekst jednog od najizvođenijih i "najbezobraznijih" hrvatskih dramatičara, Ivana Vidića, s ozbiljnošću i humorom progovara o tajkunsko-skorojevićevskoj Hrvatskoj i njenim opskurnim likovima, koji su bahato uvjereni kako imaju sve, da bi se jednog dana probudili i shvatili da zapravo - nemaju ništa. U režiji Krešimira Dolenčića, "Dolina ruža" meandrira kroz kaos svačije svakidašnjice, dopuštajući si istodobno biti društveno kritična i poetična, realistična i apsurdna, zamišljena i rugalačka. Obiteljska je ovo drama, ali je i satira, ludička dramska dijagnoza, pozorničko traganje za smislom, strastveno i drsko, kakvo traganje i treba biti. Zapetljani smo u mrežu koju smo si sami ispleli, poručuje nam Vidić, i birati nam je između dva glagola, dva pitanja: pobjeći ili se boriti?
Nagrade:
21. Marulićevi dani, 2011.
- nagrada za kostimografiju: Ana Savić Gecan
"Rjedak je užitak u našim kazališnim uvjetima vidjeti na sceni nov i svjež, ambiciozno napisan i domišljato uprizoren domaći tekst. (...) "Dolina ruža" u kazalištu "Gavella" predstava je koja glasno proziva sadašnjost, postavljajući, kako se to obično kaže, teška pitanja i ne nudeći niti jedan lagan odgovor. Uz to je i duhovita i zabavna, prožeta lirskim momentima i samo u tragovima zbunjujuće zagonetna" ( Iva Gruić, "Jutarnji list")
"Ivan Vidić se iznova potvrdio kao najzanimljiviji dramski autor svoje generacije. (...) Dolenčić je pronašao pravi omjer realnog i irealnog za priču o hrvatskoj stvarnosti." (Bojana Radović, "Večernji list")
"Autentičnost scena, odlično napisani dijalozi koji koncizno dočaravaju nas sada i ovdje, živopisni i slojeviti likovi redatelju su uvelike pomogli da dojmljivo ilustrira svojevrsno postapokaliptično društvo u kojem više ništa nije važno jer sve je svejedno, a jedino što je sigurno jest ono što nosiš u sebi." (Zrinka Zorčec, "Vjesnik")
"Negdje pred kraj oranja kroz noć, u Vidićevoj i Dolenčićevoj "Dolini ruža" cvjeta gorak prizor. Otac i sin (dirljivi su u pieta-zagrljaju Sven Medvešek i Filip Križan) ne mogu se prepoznati. A kad roditelji i djeca više ne znaju jedni za druge, makar se izjutra sudarali pred vratima kupaonica, takvo društvo ne da je ocvalo, nego zaudara." (Davor Špišić, "Globus")
"Kazalište "Gavella" u posljednjih nekoliko naslova pokazuje sustavno jačanje svog glumačkog ansambla, baš kao i kritičkog interesa za svijet izvan kazališne kutije. Uprizorenja tekstova domaćih pisaca, sigurna sam, u tome imaju značajnu ulogu." (Nataša Govedić, "Novi list")
