Brana

McPhersonova "Brana" praizvedena je u čuvenom londonskom kazalištu Royal Court 1998. godine, otkad je osvojila mnogobrojne europske, ali i broadwayske pozornice. Ovaj naoko jednostavan, poetski tekst tamne duhovitosti, na prvo se čitanje može doimati staromodnim ili "neangažiranim", no želimo li doista zakoračiti u njega, otkrit ćemo iznimno potentan glumački materijal, slojevito oblikovanih karaktera i sugestivne atmosfere. U jednom baru u irskim bespućima četvorica mještana, trudeći se impresionirati "urbanu ženu" koja se tamo doselila iz grada, prepričavaju jezive lokalne događaje, uglavnom sumnjive vjerodostojnosti. Međutim, i žena ima svoju priču, osobniju, tragičniju i zbog toga neusporedivo dojmljiviju od njihove. Muška se četvorka tako iz površnih birtijaških momaka pretvara u osobe sposobne suosjećati, pri čemu se Conor McPherson, istovremeno vrlo vješto i posve nenametljivo, poigrava s pričom kao formom i emocijom kao sadržajem, vjerujući da je ljudska bliskost, posvuda i uvijek, ipak moguća i nadasve - ljekovita.

"'U svom ponašanju mi smo 90 posto životinje, a samo 10 posto pozlata', kaže irski dramatičar Conor McPherson, čiju je dramu "Brana" za scenu Kazališta "Gavella" režirala Mateja Koležnik. (...) Vrijedi svakako pogledati!" (Želimir Ciglar, "Večernji list)

"Slovenska redateljica Mateja Koležnik uspjela je umrežiti sjajne glumce u dojmljivu, krhku strukturu, a tužan komad od sat i pol vremena prati se bez daha. (...) Briljira Ozren Grabarić, koji se u kratkom razdoblju od možda dvije godine otkrio kao naš najbolji mladi karakterni glumac." (Tomislav Čadež, "Jutarnji list")

"... vrlo stilizirana scenografija Ive Knezovića više je naglašavala ljekovitu prozračnost prirode nego moguću zagušljivost kakve provincije. Tako smo dobili priču, uz sjajne glumce Dražena Kühna, Svena Šestaka, Ksenije Pajić, Svena Medvešeka i briljantnog Ozrena Grabarića, koja je mogla biti ispričana bilo gdje i u kojoj osjećamo da bi to mogla biti priča o svakome od nas." (Bojan Munjin, Hrvatski Radio, "Lica i sjene")

"'Branu' u Kazalištu "Gavella" Mateja Koležnik izmješta iz uvijek istog scenografskog općeg mjesta, postavljajući je pomalo staromodno, oslanjajući se prvenstveno na suigru glumaca koji je u tome nisu iznevjerili. Bilo bi dobro kada bi ova zagrebačka "Brana" napokon otvorila put i ostatku McPhersonova opusa ka hrvatskim kazalištima. (...) Dražen Kühn je nakon svojevrsne kreativne pauze u Kazalištu "Gavella" ponovo zablistao ulogom Jacka, srednjovječnog mehaničara koji svoju samoću neuvjerljivo opravdava potrebom za slobodom." (Matko Botić, "Kulisa.eu")