Redatelj:Dario Harjaček
Scenografi i autori videa: Iva Matija Bitanga i Leo Vukelić
Kostimografkinja: Marita Ćopo
Autori glazbe: "Svadbas"
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Fotografije: Sandra Vitaljić
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić
Igraju:
Goran (17): Filip Križan
Ruža (55): Marina Nemet
Vinko (57): Zoran Gogić
Marina (24): Antonija Stanišić Šperanda
Slaven (26): Enes Vejzović
Amanda (53): Perica Martinović
Komunalac (45): Darko Milas
Inspicijentica: Ina Krklec
Šaptačica: Snježana Majdak
Premijera: 14. siječnja 2010.
Posljednja izvedba: 6. svibnja 2010.
Broj izvedaba: 15
Jedan od najboljih hrvatskih tekstova napisanih u posljednjih nekoliko godina, "Alabama" Davora Špišića, potresna je, snažna i doljmljiva priča o "urbanoj Panoniji", kraju toplih, duhovitih i melankoličnih ljudi, koji su preživjeli rat, a sad pokušavaju preživjeti i poraće. Natopljen autentičnom tugom i nježnim humorom što grije, ovaj je tekst između ostalog i poziv na mirenje, te kao takav djeluje ljekovito na one koji mu se prepuste. U režiji Daria Harjačeka, redatelja zapaženih naslova kao što su "Tri sestre" ili "Pijanistica", "Alabama" se obraća publici neposredno i zapitano, voljna progovoriti o stvarnosti kakva nas boli, a živimo je. "Davor Špišić nastoji nanovo zalijepiti obiteljske krhotine, pomiriti nepomirljivo i vratiti tračak nade, a manirom rasnog majstora to naposljetku i uspijeva.", zapisano je između ostalog o ovome tekstu, ovjenčanom nagradom "Marin Držić" za 2008. godinu.
Nagrade:
20. Marulićevi dani, 2010.
- nagrada "Marul" za glumačko ostvarenje: Marina Nemet
"Dramsko pismo Davora Špišića predugo je ostalo ekskluzivom geografskog prostora o kojem piše, pa je Gavellina praizvedba "Alabama" dobrodošao izlet tog po mnogočemu zanimljivog dramatičara na zagrebačku kazališnu scenu. ... Špišićeva melankolična tragedija plijeni atmosferom i znalački ocrtanim karakterima iz čijih odnosa nezadrživo kulja jedva izdrživa nesreća." (Matko Botić, Kulisa.eu)
"Posebno izvanredna Marina Nemet kao Ruža, glumeći majku mladića Gorana koji u sedamnaestoj godini u Alabami prekida školovanje zato što njegovi roditelji, emigranti, nemogu platiti privatnu gimnaziju, zadire duboko ispod konvencionalnih čitanja zločina i kazne." ( Nataša Govedić, "Novi list")
"Ukratko: Gavella ponovo ima odličnu, iako nimalo laku predstavu, a najveću zaslugu za to na svojim je leđima iznijela samozatajna Marina Nemet. Uloga majke koja uokolo nosi pepeo sina i stalno ga ima pred očima, majke koja na kraju ipak odluči da je vrijemeda pusti sina da ode i da joj se vraća samo u snovima, lako jemogla skrenuti u negledljivu patetiku. Marina Nemet je miljama daleko od toga i istinska diva ove predstave." (Bojana Radović, "Večernji list")
"Pomirenje i oprost koji dolaze na kraju imaju katarzični učinak, što ovu dramu približava antičkim obrisima. Špišić i Harjaček svatko u svojem mediju i na svoj način rekonstruiraju stanje, ne upuštajući se u kritike postojećeg stanja." (Helena Braut, "Vjesnik")
