Krivi Billy s Inishmaana

Slično kao u McDonaghovom filmu "Duhovi otoka", gdje centralni ženski lik Siobhán odluči napustiti malu otočku zajednicu i zaposliti se u knjižnici u gradu, i Billy pokuša ostvariti neki drugi život, negdje drugdje. Pritom je priroda Aranskih otoka (spomenuta dva naslova zajedno s "Poručnikom od Inishmora" čine Mcdonaghovu Aransku trilogiju) zadivljujuća u svojoj ljepoti i zastrašujuća u okrutnosti, a nalik su joj i ljudi: karakterni, ogrubjeli, živopisni, teško pokazuju emocije, a kad one jednom izađu, iskaz im je nerijetko silovit, eksplozivan. Upravo to privlači i irskog dramatičara koji u "Billyju"oslikava sugestivnu galeriju lica: od sestara koje se doimaju kao da smo pred nekim dvoglavim bićem, preko mjesnog donositelja novosti u neprestanoj potrazi za što dojmljivijim vijestima, do 90-ogodišnje alkoholičarke, stanovnici Inishmaana pričaju s kamenjem i "bulje u krave". No njihova "pomaknutost" i osebujnost niti znače da ih pisac ironizira ili im se ruga, naprotiv – osjećaja smo da ih podržava, niti da ih ne možemo zamisliti negdje drugdje, daleko od Inishmaana. Možemo, jer McDonagh slika studiju usamljenosti, ovdje dodatno podcrtanu Billyjevim fizičkim stanjem, "koji nima samo slabe ruke, neg i noge", i na kojeg "su sve nevolje napale". Ljudi si na otoku u Galwayskom zaljevu nanose bol i isključuju drugačije, kao što to čine bilo gdje drugdje. Otrgnuti se od toga, potražiti sreću, suprotstaviti se, vitalno je, buntovno središte ovoga teksta.

Nagrade:

3. Slavonski KaFe:
- nagrada za najbolju predstavu u cjelini
- nagrada za najbolju glumicu: Nela Kocsis
- nagrada za najbolje glumce: Sven šestak i Draško Zidar

"Jezično slojevita, zahvaljujući izvrsnom prijevodu Andyja Jelčića, glumački zaigrana i čvrsta, redateljski i scenski usmjerena na pisca, predstava daje naoko jednostavnu poruku kako život postaje kratak kad ga napokon počnemo istinski živjeti. Lice koje pokazujemo svijetu baš ništa ne govori o našem srcu. Istodobno sentimentalna, topla i humorna, onaduboko zasijeca u valjivu mogućnost otoka." (Anđela Vidović, Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa)

"No čarolija kvalitetnog teksta na sceni ne može živjeti sama. Priču s dalekoga otočića Inishmaana u Irskoj čarobno su ispripovijedila dva kazališta koja su, metaforički, ali živo poput mreža prolivenih obalnom scenografijom koja u segmentima igra trgovinu, kuću, kino i prostanište. (...) Teško je odabrati najglumca predstave, s obzirom na to da ama baš svaki pojedinac vješto uspijeva tkati dramsku mrežu." (Marina Mađarević)

"Svaki puta kada odlazim u kazalište, nastojim ići bez ikakvih očekivanja, Naravno, to ne uspijevam i nadam se da će ipak biti dobro, Nada me je i ovaj put iznevjerila – bilo je odlično." (Olga Vujović)